Neuroznanstvenici, kao što su primjerice Gerald Hüther ili Mario Alonso Puig, danas dokazuju odnosno samo potvrđuju stare spoznaje o djelovanju našeg mozga. Pritom se pokazalo da misao i riječ imaju vitalnu energiju koja uzrokuje stvarne promjene u fizičkom svijetu. Pozitivne misli jačaju naš imunitet, a negativne ga slabe. Svaki pomak unutar naših predodžbi odražava se u pokretu mišića. Naročito su tijesno povezani naš limbički sustav u mozgu gdje se procesiraju naši osjećaji, i prednji dio moždane ovojnice gdje teku viši misaoni procesi.
Jednostavno rečeno, naše misli pokušavaju potvrditi ono što osjećamo. Ako primjerice ustanemo na “lijevu nogu”, loše raspoloženi, čini nam se da se sve urotilo protiv nas: jutarnja kava je prehladna, maslac je pretvrd, isto tako i jaje i, naravno, kruh; partner nas ne razumije, djeca su nesnosna, svi semafori su crveni, vozači bezobrazni i tako redom. A kada dan započnemo dobre volje, kava nam je odlična, kao i svježe i meko jaje, maslac i kruh.
Ako odlučimo biti sretni, stvari ćemo drugačije shvaćati i naše misli dat će nam tisuću razloga za sreću. Suvremena istraživanja mozga dokazuju da promjene u promatraču mijenjaju predmet promatranja. Svijet nikad ne vidimo onakvim kakav je u stvarnosti, već ga uvijek vidimo onakvim kakvi smo mi sami.
Stara priča
Neki je mudrac sjedio pred vratima svoga grada. Jednom mu se obrati stranac s pitanjem: “Zasigurno ćeš mi znati reći kakvi ljudi žive u ovom gradu?” Mudrac ga blago pogleda i kaže: “Kakvi su ljudi tamo otkud ti dolaziš?” “Dragi, spremni pomoći, velikodušni, vrlo ugodni ljudi”, odgovori stranac. “Takvi su i u ovom gradu”, uzvrati mudrac. Stranca je to jako obradovalo i s osmijehom je ušao u grad.
Nedugo zatim pokraj mudraca prođe još jedan stranac i postavi mu isto pitanje: “Kaži, kakvi su ljudi u ovome gradu?” Mudrac ga također upita: “Kakvi su tamo gdje si zadnje bio?” “Grozni, neljubazni i arogantni. Zato sam se iselio.” Mudrac mu reče: “Bojim se da su takvi i u ovom gradu.”
Ovom jednostavnom pričom nepoznatog autora potvrđuje se ono što govori i suvremena znanost: svijet je onakav kakvi smo mi.
Ne! i Da!
Dijete do svoje navršene druge godine riječ ne čuje gotovo 30 000 puta. “Ne, to ne smiješ!”, “Ne, ne diraj to!”, “Ne, to nije za tebe!” – roditelji stalno ponavljaju. Točno je da djeci treba postaviti granice, također je točno da djeca moraju naučiti prihvatiti riječ ne, ali uz sve to ipak treba biti svjestan da svaki ne stvara mentalnu blokadu.
I o tome postoji priča. Jednog dana žabe su odlučile natjecati se u skokovima. Kako bi natjecanje bilo što zahtjevnije, postavile su za cilj vrh visokog tornja. Na dan natjecanja skupila se brojna žablja publika. Među gledateljima nije bilo ni jedne žabe koja bi iskreno vjerovala da će natjecatelji stvarno i doseći cilj. Umjesto da ih bodri, publika je vikala: “Ajoj, nikad im neće uspjeti!” ili “To je jednostavno nemoguće!”. Sve je ukazivalo na to da je publika u pravu, naime sve je više natjecatelja očajavalo. Publika je i dalje vikala: “Ajoj, siroti! Nikad vam neće uspjeti!” Uskoro su sve žabe odustale, osim jedne koja se ustrajno uspinjala na vrh – i jedina dosegla cilj. Publika je bila začuđena i htjela je znati kako joj je to uspjelo. Tek kad joj se jedna od natjecateljica približila da je upita u čemu je tajna njezinog uspjeha, pokazalo se da je žaba pobjednica gluha…
Svaki da uspravi naše tijelo, u njemu stvara pozitivnu napetost, pokreće djelovanje našeg mozga i otpuštanje endorfina i još mnogo toga. Svaki da, svaki oblik pozitivnog mišljenja razvija i potiče našu snagu i iscjeljujuće snage.
Duh oblikuje materiju
To što smo danas, potječe od naših jučerašnjih misli; naše današnje misli grade naš sutrašnji život: život je djelo našeg razuma. Tim riječima započinje Dhammapada, put mudrosti Gautame Buddhe. Posljedica loših misli su loše riječi, loša djelovanja i na kraju patnja. Naprotiv, dobre misli vode dobrim riječima, dobrom djelovanju i na kraju sreći. Mi smo, dakle, kovači svoje sreće jer sve počinje u našim mislima.
Prisjetimo se ideja dalekoistočnih kultura: sve je stvoreno dvaput – prvo u duhu, a potom i u materijalnom svijetu. Što je jasnija predodžba glinene posude koju lončar ima pred očima, toliko je jasniji ukupni postupak njezine izrade u njegovim mislima i toliko spretniji, a time će biti učinkovitiji i uspješniji. Danas jednako vrijedi i u vrhunskom sportu u kojem pobjedu više ne donosi samo tjelesna spremnost, već usredotočenost uma.
Školski programi ipak ne uključuju obrazovanje našeg uma, primjerice vježbanje koncentracije i meditaciju. Tako su, nažalost, mnogi još uvijek predani na milost i nemilost manjku koncentracije i ponavljajućim mislima. Većina još uvijek misli: Moje misli – to sam ja!, umjesto: Imam misli koje mogu kontrolirati i usmjeravati!
Bez muke nema nauke
Naše je tijelo poput vozila u kojem putujemo svijetom i svakodnevicom, a slično vrijedi i za naše emotivno i misaono tijelo. Pomoću njih shvaćamo svijet i oblikujemo ga. I kao što smo naučili brinuti se za tijelo i njegovu higijenu te ga jačati da bi bilo izdržljivo, tako bismo se trebali naviknuti brinuti se i za svoj misaoni svijet.
Najvažnije oruđe našeg mišljenja je svakako koncentracija. Zbog nedostatka koncentracije gubimo vrijeme i sporiji smo pa je stoga nedostatak koncentracije jedan od glavnih razloga za stres. Uz dobru koncentraciju brži smo, a vrijeme se usporava. Ta pojava je poznata majstorima borilačkih vještina, kad im se pokreti suparnika povećanjem koncentracije čine sve sporiji.
Smrtni neprijatelj koncentracije je raspršenost koju danas često maskiramo izrazom multitasking. Uz doručak čitamo novine, slušamo jutarnje vijesti i usput dogovaramo pojedinosti s članovima obitelji. Posljedice su zaboravnost, slabo zapažanje, nesporazumi i na kraju nervoza i stres. Kad su nekog mudraca jednom upitali u čemu je tajna njegove sreće, odgovorio je: “Kad sjedim, sjedim. Kad hodam, hodam. Kad jedem, jedem.” Tako jednostavno, no da bismo uspjeli biti u sadašnjem trenutku, trebamo potpunu koncentraciju.
Prazna čaša
Vrlo je raširena zabluda da svoj um moramo napuniti svim i svačim. Naš mozak od samog rođenja punimo raznim činjenicama i podacima. Druga vrlo raširena zabluda, dijametralno suprotna prvoj, jest da um treba ostaviti potpuno praznim.
I o tome postoji kratka priča. Jednog je dana majstoru došla djevojka koja je mnogo čula o mudracu i žarko je željela da je poučava. Pozdravila je majstora koji je sjedio na podu i pio čaj te mu počela pričati što je sve naučila. Potom ga je zamolila da kod njega produbljuje znanje. Majstor se ljubazno nasmiješio i rekao: “Posjeti me ponovno za mjesec dana.” Zbunjena zbog takvog odgovora djevojka se vratila u dolinu gdje je s prijateljima raspravljala o razlogu njegova neprihvaćanja. Nakon mjesec dana ponovno se popela na planinu majstoru koji je sjedio na podu i pio čaj. Tada mu je objašnjavala sve hipoteze i pretpostavke koje je s prijateljima postavila o tome zašto ju je prije mjesec dana vratio u dolinu. Opet ga je upitala smije li ostati i učiti. Majstor se ponovno nasmiješio i rekao: “Posjeti me opet za mjesec dana.” To se ponovilo još nekoliko puta. Nakon više neuspješnih pokušaja djevojka je opet došla kod majstora i vidjela da i dalje sjedi na podu i pije čaj. Smiješeći se bez riječi sjela je nasuprot njemu. Nakon nekog vremena učitelj je ustao i otišao u svoje prebivalište. Uskoro se vratio sa šalicom čaja i rekao: “Sad možeš ostati i učiti kod mene. U punu posudu, naime, ne mogu ništa uliti.” I čajem je napunio praznu šalicu…
Kao što brižno biramo hranu, moramo brižno birati i misli kojima punimo svoj um. Prije toga potrebno je očistiti um. Jasno je, naime, da se ne hranimo onime što pojedemo, već onime što probavimo. Stari mudraci zato predlažu da razmišljanju o tome što čitamo posvetimo približno isto onoliko vremena koliko potrošimo i na samo čitanje.
Ono si što misliš
Svaka misao i svaka predodžba teže ostvarenju. Stari su mudraci znali da niti jedna misao ne propada. Sve na što pomislimo prije ili kasnije nam se vraća. Zato je važno kakve su nam misli – i o nama samima. Ako mislite da ste gubitnik, teško ćete pobjeđivati, odnosno teško ćete priznati da ste pobijedili. Ako mislite da ste kukavica, u svakoj životnoj kušnji bit ćete prestravljeni.
Naše će se shvaćanje promijeniti čim krenemo aktivno oblikovati naše emocije. Zamislite sebe onakvima kakvi želite biti. Što vam češće to uspijeva i što će jasnija biti predodžba, bliže će biti misaona projekcija stvarnosti. Postat ćete ono što mislite.
Autor: Hannes Weinelt
Sa slovenskog prevela: Zrinka Mikolčić
1
