Mali cetalj Stanivuković Žukovu otkriva spomenik, a Dodik zvao nobelovca negatora genocida i njemu poklonio spomenik iza skupštine tkz RS u prirodnoj veličini. Koja je to zbunjoza u glavama



Da naglasim da je negatoru genocida otac bio nacist. Pa je valjda pokušavao identitet pronaći u majčinim korjenima.
RADOVANOVIĆ ZATRESAO REPUBLIKU SRPSKU: Petar Handke i simptomi SRPSKOG IDIOTIZMA…
Shvatanje da je aktuelno nagrađivanje Petera Handkea nekakva "srpska pobjeda" pokazuje simptome poremećene kolektivne svijesti kakva ovaj narod razara pune tri decenije. Jedino šta srpski narod i Handkea realno povezuje jeste višedecenijska identitetska kriza i nesposobnost "odrastanja". Ljudi moji, kada dospijete u fazu biološkog nestanka nema nagrade koja može nadomjestiti upropašten život. I pojedinca i naroda
Image
Izvor: TwitterFoto: Reuters
Piše: BORISLAV RADOVANOVIĆ
Sveopšta histerija oko dodjeljivanja Nobelove nagrade za književnost "austrijskom" piscu Peteru Handkeu po svemu sudeći neće tek tako nestati iz fokusa naših primarnih interesovanja. I sukobljavanja oko doista iracionalnih stvari.
Prvo moram iskreno priznati da pojma nemam o Handkeovom književnom radu, baš kao i gro onih koji se tim čovjekom ovoliko (pri)strasno bave. Nije nama bitan pisac, ni njegova djela, nego se borimo sa sopstvenim budalaštinama kakve nas prate decenijama. Budimo iskreni bar toliko.
Šta reći o Handkeu? Vidim da je Miljenko Jergović još 2015. godine otvorio izvanredna pitanja ovdašnjih etničkih poimanja ovog pisca. Naime, jugoslavenska čitalačka publika za Handkea doznaje preko zagrebačkih izdavača.
Nije teško pretpostaviti zašto je ovaj već tada svjetski poznati pisac bio politički neprihvatljiv srpskim izdavačima. Naime, otac mu je bio nacistički vojnik, a majka Slovenka koja je očigledno "kolaborirala" sa okupatorom. Rodila ga je 1942. godine!
Zalud se nesrećnica udala za austrijanca Handkea, koji je čak i priznao očinstvo, kad je UDBA znala da je u pitanju kopile stečeno sa oženjenim nacistom. Takvi, po tadašnjim "standardima" nisu bili prihvatljivi beogradskom izdavačkom i čitalačkom miljeu.
Situacija se dijametralno mijenja sa uspostavljanjem nacionalističkih režima, a posebno kada se Peter Handke počinje javno zalagati za "srpsku borbu". Preko noći postao je miljenik Beograda, upravo onog koji ga je decenijama otvoreno ignorisao.
Sa druge strane "aveti prošlosti" su ovog čovjeka (pro)gonili sve do teško dezorjentisanog Beograda, gdje nastaje svojevrsna simbioza obostranih kriza identiteta. O čemu je konkretno riječ?
Teško razočaran u očuha, notornog alkoholičara, Handke se odriče svog austrijskog identiteta. Sa kojim biološki ionako nije imao nikave veze. Počinje "tražiti sebe" u nacionalnom identitetu majke, ali se i na toj strani ubrzo suočava sa slovenačkim separatizmom.
Normalno da ga samoubistvo majke teško pogađa i to kao kulminacija objektivno teške mladosti u sirotinjskoj i nefunkcionalnoj porodici. Nakon sukobljavanja sa svojim germanskim identitetom dolazi kriza unutar novonađene jugoslavenske samospoznaje. Posebice kada "njegovi" Slovenci napuštaju Jugoslaviju.
Dakle, sasvim je razumljivo da se Handke obreo u kvazijugoslavenskom Beogradu i progutao laži Miloševića i sve svite srpskih nacionalista. U stvari komunističkih konvertita koji su zauzeli prve redove srpsko-pravoslavnih crkava.
Gdje leži i Handkeov i naš (zajednički!) problem? Grdno smo prevareni! I to od strane Miloševića i tog (kvazi)srpskog-(kvazi)jugoslavenskog Beograda - zavisno od dnevnopolitičkih potreba. Posebno smo prevareni mi iz današnje Republike Srpske, a to automatizmom znači i iz Bosne i Hercegovine.
Hajde da jednom određene činjenice poredamo kako su se objektivno materijalizovale. Volio bih da Srbima u BiH neko objasni čemu je služio onaj "plebiscit" iz novembra 1991. godine? U tom trenutku faktički Jugoslavija je bila međunarodno priznata država sa kojom su svi morali pregovarati - na unutrašnjem i spoljnom planu.
Kakav je smisao izražavanje "volje naroda" da živi u državi u kojoj formalno i faktički ionako živi? Budimo realni: plebiscit je bio u funkciji proglašenja Republike srpskog naroda u BiH, potonje Republike Srpske.
U prvotnom ustavu Republike Srpske decidno je stajalo kako je to federalna jedinica Jugoslavije. Međutim, već avgusta iste godine ta odrednica izbrisana je iz ustava, a srpski političari punih 27 godina izbjegavaju narodu jasno saopštiti razloge mijenjanja takve ustavne pozicije.
Iz ustava Republike Srpske izbrisana je Jugoslavija jer je Milošević 27.04.1992. godine proglasio SR Jugoslaviju u granicama Srbije i Crne Gore. Milošević i beogradska svita sve nas Srbe iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske bukvalno su izbacili iz jugoslavenske priče.
Možemo to reći i ovako: Milošević je "amputirao" BiH, Makedoniju, Hrvatsku i Sloveniju iz Jugoslavije. Nakon tog čina nije bilo alternative, pa su BiH, Slovenija i Hrvatska primljene u članstvo Organizacije ujedninjenih nacija OUN).
Separatistički lideri su slavili ovaj Miloševićev potez, ali ključno pitanje je: zašto smo mi započeli rat? Negdje oktobra 1991. godine angažovan sam kao rezervista JNA, zadužio uniformu i naoružanje, dobio zadatke i kako to već ide. Normalno, 3. marta izvršio sam prvi zadatak i time započinje moj ratni put.
Ispunio sam zakletvu koju sam dao državi, a ni sanjati nisam mogao kakvu prevaru kuju u "mom" Beogradu. Sa nepunih 22 godine mogli su me prevariti, no kad punim 50 doista bih bio idiot kad ne bih shvatio istinu.
A istina je vrlo jednostavna. Politički lideri Srba u BiH i Hrvatskoj morali su znati šta sprema Miloševićeva klika. Mjesecima je pripremano proglašenje SRJ i to su naši političari svakako znali, pa sve do toga da će nas Milošević izbaciti iz Jugoslavije.
Teška prevara je povesti narod u rat za odbranu Jugoslavije, a uz svijest da Bosna i Hercegovina neće biti u sastavu te zemlje. Pri čemu je suverenitet BiH i prijem u OUN bila neizbježna međunarodna reakcija. Zbog koje su i Ustav RS promijenili