Ratni zločini, procesi, kazne...
- carobnjak_N
- Perspektivni član

- Reactions: 310
- Postovi: 366
- Pridružen/a: 02 aug 2020, 06:53
Re: Ratni zločini, procesi, kazne...
vidite kako je Plenki to fino odradio na proslavi Oluje , o tome ja pričam
0
Re: Ratni zločini, procesi, kazne...
zlocin je zlocin
kao sto je ubistvo ubistvo bilo to sjekirom autom automatom ili ciglom ili ako hoces najsvjeziji slucaj ona prikolica sto je ubila decka u autu i ovi radnici zatrpani zemljom
sve je to ubistvo samo je neko s namjerom iz nehata nesretan slucaj itd ne znam koje sve pravne izraze imaju
ps. evo odlican primjer
sefic koji je ubio dvije studentice i ovaj sto je ubio dzibu su pred sudom ubice bez obzira sto sefic nije isao s namjerom da ubije
0
Re: Ratni zločini, procesi, kazne...
Tužilaštvo u Hagu: Osuda Mladića je opravdana, on je ratni zločinac
Mladićeva odbrana je tražila da se prvostepena presuda preinači.
Haška tužiteljica je predložila da se Mladićeva žalba u potpunosti odbaciEPA
Predstavnici tužilaštva danas su pred Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove u Hagu tokom žalbenog procesa bivšem komandantu Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću naveli da je Mladić ratni zločinac, a ne heroj i da je osuda na doživotni zatvor opravdana, dok je odbrana Mladića zatražila da se prvostepena presuda preinači.
Žalbeni proces je danas dovršen nešto poslije 19 sati, nakon iznošenja žalbi odbrane, veliki broj pauza zbog prekida video-veze, ali i iznošenja argumenata po žalbama tužilaštva.
Nastavak je sutra ujutru od 9:30 sati, kada će mogućnost da govori imati i Mladić.
Odbrana bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske Ratka Mladića danas je negirala da je Mladić bio akter udruženog srpskog zločinačkog poduhvata protiv Bošnjaka i Hrvata širom BiH te pozvala da se preinači prvostepena presuda koja je osudila Mladića za udruženi zločinački poduhvat, a pozvali su i da Mladić bude oslobođen krivice za genocid u Srebrenici.
Osporavali dokaze i svjedočenja
Branilac Mladića Dragan Ivetić ocijenio je da je prvostepeno vijeće „počinilo jasnu grešku u rezonovanju kada je zaključilo da je Mladić dao značajan doprinos udruženom zločinačkom poduhvatu“, koji je trajao od 1991. do 1995. godine.
On je rekao da su mnogi zločini počinjeni prije nego što je Mladić došao u Bosnu i Hercegovinu i u maju 1992. godine preuzeo komandu nad Vojskom Republike Srpske, prenosi Anadolija.
Prema njegovim riječima, Mladiću je prvostepenom presudom pripisana odgovornost za zločine srpskih paravojnih formacija, uprkos dokazima da je on naređivao rasformiranje tih formacija.
Pravna zastupnica Mladića Peta-Louise Baggot takođe je osporavala dokaze i svjedočenja na osnovu kojih je Mladić osuđen.
Tužiteljka iz Haga Laurel Baig odgovorila je na argumente odbrane tako što je rekla da Mladić „nije ratni heroj, već ratni zločinac“, te je podsjetila na veliki obim dokaza uvrštenih u spis i saslušavanje skoro 600 svjedoka, ukazavši da je njegova presuda na doživotni zatvor opravdana.
„Ratko Mladić nije heroj, on je ratni zločinac. Upotrijebio je svoju vojnu moć da bi namjerno ciljao civilno stanovništvo i da bi razorio živote i civilne zajednice. Izrečena mu je presuda kako treba nakon fer suđenja. Za ovu težinu zločina on je pravedno osuđen na doživotnu kaznu zatvora“, rekla je.
Ona je predložila da se Mladićeva žalba u potpunosti odbaci.
Prema njenim riječima, Vijeće je razumno zaključilo da se Mladić, kada je postao komandant VRS-a priključio drugim liderima bosanskih Srba u postizanju cilja, odnosno toga da se sve opštine u BiH isprazne od nesrpskih civila.
Ona je podsjetila i na dešavanja u Prijedoru, kada su neke žrtve prisiljene da skaču sa mostova dok je pucano na njih, na organizovane konvoje autobusa i vozova.
'To su bila ljudska bića'
„To su bila ljudska bića, plašili su se za živote. Gušili su se u kamionima, hladnjačama, bili su transportovani teretnim vozilima. Snage bosanskih Srba želeli su da se oni nikada ne vrate“, dodala je.
Tužiteljka Barbara Goy je govorila o osudi Mladića za terorisanje građana Sarajeva te navela da Mehanizam ima nadležnost nad krivičnim djelom terorisanja kao ratnog zločina i tako odgovorila na stav odbrane da se taj dio presude odbaci.
Zbog korona virusa, u sudnici u Hagu od petočlanog sudskog vijeća nalazi se samo sudija Elizabeth Ibanda-Nahamya, dok su ostale sudije prisutne online.
Prvostepenom presudom Haškog tribunala, Mladić je 22. novembra 2017. godine osuđen na kaznu doživotnog zatvora za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona ili običaja ratova.
On je proglašen krivim za genocid u Srebrenici, progone Bošnjaka i Hrvata, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
Na prvostepenu presudu, žalbe su uložili i odbrana i tužilaštvo. Haško tužilaštvo je tražilo da Mladić bude proglašen krivim i za genocid počinjen u još šest opština u Bosni i Hercegovini 1992. godine, a Mladić je zatražio oslobađajuću presudu, ponovno suđenje ili umanjenje izrečene kazne.
Izvor: Agencije
Mladićeva odbrana je tražila da se prvostepena presuda preinači.
Haška tužiteljica je predložila da se Mladićeva žalba u potpunosti odbaciEPA
Predstavnici tužilaštva danas su pred Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove u Hagu tokom žalbenog procesa bivšem komandantu Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću naveli da je Mladić ratni zločinac, a ne heroj i da je osuda na doživotni zatvor opravdana, dok je odbrana Mladića zatražila da se prvostepena presuda preinači.
Žalbeni proces je danas dovršen nešto poslije 19 sati, nakon iznošenja žalbi odbrane, veliki broj pauza zbog prekida video-veze, ali i iznošenja argumenata po žalbama tužilaštva.
Nastavak je sutra ujutru od 9:30 sati, kada će mogućnost da govori imati i Mladić.
Odbrana bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske Ratka Mladića danas je negirala da je Mladić bio akter udruženog srpskog zločinačkog poduhvata protiv Bošnjaka i Hrvata širom BiH te pozvala da se preinači prvostepena presuda koja je osudila Mladića za udruženi zločinački poduhvat, a pozvali su i da Mladić bude oslobođen krivice za genocid u Srebrenici.
Osporavali dokaze i svjedočenja
Branilac Mladića Dragan Ivetić ocijenio je da je prvostepeno vijeće „počinilo jasnu grešku u rezonovanju kada je zaključilo da je Mladić dao značajan doprinos udruženom zločinačkom poduhvatu“, koji je trajao od 1991. do 1995. godine.
On je rekao da su mnogi zločini počinjeni prije nego što je Mladić došao u Bosnu i Hercegovinu i u maju 1992. godine preuzeo komandu nad Vojskom Republike Srpske, prenosi Anadolija.
Prema njegovim riječima, Mladiću je prvostepenom presudom pripisana odgovornost za zločine srpskih paravojnih formacija, uprkos dokazima da je on naređivao rasformiranje tih formacija.
Pravna zastupnica Mladića Peta-Louise Baggot takođe je osporavala dokaze i svjedočenja na osnovu kojih je Mladić osuđen.
Tužiteljka iz Haga Laurel Baig odgovorila je na argumente odbrane tako što je rekla da Mladić „nije ratni heroj, već ratni zločinac“, te je podsjetila na veliki obim dokaza uvrštenih u spis i saslušavanje skoro 600 svjedoka, ukazavši da je njegova presuda na doživotni zatvor opravdana.
„Ratko Mladić nije heroj, on je ratni zločinac. Upotrijebio je svoju vojnu moć da bi namjerno ciljao civilno stanovništvo i da bi razorio živote i civilne zajednice. Izrečena mu je presuda kako treba nakon fer suđenja. Za ovu težinu zločina on je pravedno osuđen na doživotnu kaznu zatvora“, rekla je.
Ona je predložila da se Mladićeva žalba u potpunosti odbaci.
Prema njenim riječima, Vijeće je razumno zaključilo da se Mladić, kada je postao komandant VRS-a priključio drugim liderima bosanskih Srba u postizanju cilja, odnosno toga da se sve opštine u BiH isprazne od nesrpskih civila.
Ona je podsjetila i na dešavanja u Prijedoru, kada su neke žrtve prisiljene da skaču sa mostova dok je pucano na njih, na organizovane konvoje autobusa i vozova.
'To su bila ljudska bića'
„To su bila ljudska bića, plašili su se za živote. Gušili su se u kamionima, hladnjačama, bili su transportovani teretnim vozilima. Snage bosanskih Srba želeli su da se oni nikada ne vrate“, dodala je.
Tužiteljka Barbara Goy je govorila o osudi Mladića za terorisanje građana Sarajeva te navela da Mehanizam ima nadležnost nad krivičnim djelom terorisanja kao ratnog zločina i tako odgovorila na stav odbrane da se taj dio presude odbaci.
Zbog korona virusa, u sudnici u Hagu od petočlanog sudskog vijeća nalazi se samo sudija Elizabeth Ibanda-Nahamya, dok su ostale sudije prisutne online.
Prvostepenom presudom Haškog tribunala, Mladić je 22. novembra 2017. godine osuđen na kaznu doživotnog zatvora za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona ili običaja ratova.
On je proglašen krivim za genocid u Srebrenici, progone Bošnjaka i Hrvata, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
Na prvostepenu presudu, žalbe su uložili i odbrana i tužilaštvo. Haško tužilaštvo je tražilo da Mladić bude proglašen krivim i za genocid počinjen u još šest opština u Bosni i Hercegovini 1992. godine, a Mladić je zatražio oslobađajuću presudu, ponovno suđenje ili umanjenje izrečene kazne.
Izvor: Agencije
1
1
Nemaš dopuštenje za pregledavanje privit(a)ka dodan(og)ih postu.
Re: Ratni zločini, procesi, kazne...
I neka neko kaže da rat na prostiru EX YU nije bio osmišljen godinama unazad.
Prvi slučaj Mladić. Od visokopoziocioniranog oficira JAN, do vođe Srba tj tkz VRS. Ovom presudom njemu sudi se VRS i Genocidnoj tvorevini. Srbija kao s tim nema ništa...
Samo idiot može pomisliti da je to slučajnost.
Prvi slučaj Mladić. Od visokopoziocioniranog oficira JAN, do vođe Srba tj tkz VRS. Ovom presudom njemu sudi se VRS i Genocidnoj tvorevini. Srbija kao s tim nema ništa...
Samo idiot može pomisliti da je to slučajnost.
2
2
A sad adio 
Re: Ratni zločini, procesi, kazne...
Srbija se relativno dobro izvukla iz presuda haskog suda... Zapravo sto ima krivnje, bazirana je individualno.Sarajka je napisao/la: ↑26 aug 2020, 09:46 I neka neko kaže da rat na prostiru EX YU nije bio osmišljen godinama unazad.
Prvi slučaj Mladić. Od visokopoziocioniranog oficira JAN, do vođe Srba tj tkz VRS. Ovom presudom njemu sudi se VRS i Genocidnoj tvorevini. Srbija kao s tim nema ništa...
Samo idiot može pomisliti da je to slučajnost.
Znam da je ICTY i tako postavljen, ali prava bi svrha bila i jasno ukazati, presuditi i jednoj Srbiji.
2
2
Re: Ratni zločini, procesi, kazne...
Odlično. Mada je osuđen dobar dio vojnog vrha tkz JNA, što kao dio VRS što ovako...agresija nije dokazana. Nažalost.storm je napisao/la: ↑26 aug 2020, 14:10Srbija se relativno dobro izvukla iz presuda haskog suda... Zapravo sto ima krivnje, bazirana je individualno.Sarajka je napisao/la: ↑26 aug 2020, 09:46 I neka neko kaže da rat na prostiru EX YU nije bio osmišljen godinama unazad.
Prvi slučaj Mladić. Od visokopoziocioniranog oficira JAN, do vođe Srba tj tkz VRS. Ovom presudom njemu sudi se VRS i Genocidnoj tvorevini. Srbija kao s tim nema ništa...
Samo idiot može pomisliti da je to slučajnost.
Znam da je ICTY i tako postavljen, ali prava bi svrha bila i jasno ukazati, presuditi i jednoj Srbiji.
0
A sad adio 
Re: Ratni zločini, procesi, kazne...
Dovoljno je slusati sta prica onaj general Manojlo Milovanovic... Ako nisu preko svega sto je Jovica Stanisic radio ovamo, napraviti direktnu vezu sa Srbijom, jasno je o cemu se radi. Pa onaj nestanak dokumenata... toje bilo za zamjenu za Ratka Mladica. Evo vam Mladic, ali ovo da "nestane". Del Ponte.
0
Tokom cijelog tvog zvota, u tebi se bore dva vuka, dobar i zao. Pobijedice onaj koga vise hranis.
Re: Ratni zločini, procesi, kazne...
Kako su fratri spasili vareškog imama Muhameda Hadžibaščauševića – svjedočenje o masakru u Stupnom Dolu
Uz pomoć specijalnih jedinica snage Hrvatskog vijeća odbrane su već 1. jula 1992. godine preuzele vlast u Varešu, čime su pod svoju kontrolu stavili 75% općine. U Vareš je 21. oktobra 1993. godine stigao Ivica Rajić, tadašnji komandant Druge operativne oblasti iz Kiseljaka, sa oko 200 vojnika. Dva dana kasnije pripadnici HVO-a pod njegovom komandom napadaju selo Stupni Do, u kojem su uglavnom živjeli Bošnjaci. Tom prilikom opljačkani su domovi mještana, a ubijeno je 37 ljudi od čega je bilo samo šest pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Jedno od prvih svjedočenja o masakru u Stupnom Dolu dao je vareški imam Muhamed Hadžibaščaušević. Muhamed je rođen 9. oktobra 1928. godine u Sarajevu, a u Varešu je radio kao imam gdje ga je dočekao i početak rata. Nakon što se 28. oktobra 1993. godine probio na slobodnu teritoriju dao je izjavu ovlaštenim službenim licima. Njegov iskaz svjedoči o strahotama u Varešu ali i okolici: “Svoj iskaz počeo bih riječima: crna subota, 23. oktobra 1993. godine za islamski živalj u Varešu. Hoću da kažem da su se tog dana i poslije tog dana događali strašni zločini nad muslimanskim življem u Varešu. Spominjući ovaj datum, naglasio bih da je tog dana skroz uništeno i spaljeno selo Stupni Do u Varešu i izvršen masakr nad nedužnim civilnim muslimanskim stanovništvom od strane bojovnika HVO-a, odnosno ustaša koji su u Vareš došli iz Kiseljaka, Kaknja i Travnika da bi počinili ovaj zločin, a pod komandom zlikovca Rajić Ivice. Istog dana ustaše su počele s torturom i nad civilnim stanovništvom muslimanske nacionalnosti u Varešu. Tog dana ujutro, oko 6 časova, još dok sam spavao, u moj stan su provalila tri bojovnika HVO-a, namaskirani raznim bojama po licu, i s uperenim automatskim puškama prema meni rekli mi: ‘Balijo hodža, diži ruke u vis!’ Ja sam to učinio, a onda su mi oni zatražili da im predam pare koje posjedujem kod sebe. Iz džepa sam izvadio novčanik u kome se našlo 800 DM i predao im, a onda su mi oni skinuli s ruke sat i rekli mi da se spremam. Ja sam ih počeo ubjeđivati da sam bolestan i stariji čovjek i da me ostave na miru, međutim, oni su i dalje insistirali da pođem s njima. Zamolio sam ih da mi ostave vremena da se spremim i da mi kažu gdje se trebam prijaviti i da ću to odmah i učiniti. Oni su se još jedno kraće vrijeme zadržali u stanu, pokupili još nekih sitnijih i vrednijih stvari, a potom izašli iz stana i rekli da će ponovo navratiti po mene. Spremio sam se i jedno vrijeme ih čekao, a potom sam se predomislio i odlučio da uđem u džamiju i da se sakrijem u mektebu koji se nalazio na spratu džamije. Poslije sat vremena, bojovnici su se ponovo vratili u moj stan tražeći mene i, kad me nisu našli, moj stan su opljačkali. Iz stana su iznosili tehničke predmete, televizor, video i druge živežne namirnice, kafu, šećer, deterdžent, ulje i sl. Po izlasku iz stana uzeli su ispred džamije moj automobil Reno 4, a onda počeli pucati iz vatrenog oružja po džamiji. Potom su nogama razvalili ulazna vrata u džamiju i, kad su ušli u džamiju, jedan cijeli šanžer ispucali su u levhu na zidu džamije koja je od kuršuma pala, da bi potom počeli u cipelama gaziti po džamiji i nešta pričati, nakon čega su izišli iz džamije. Sjeli su u moj auto i počeli vikati: ‘Balijo hodža, više ga vozati nećeš!’ Čuo sam da su tada pjevali i neke ustaške pjesme, a onda se udaljili od džamije. Iz mekteba sam cijeli ovaj prizor kroz odškrinuta vrata posmatrao i vidio sam da ih je bilo šestorica. Nakon sat-dva vremena po njihovom odlasku, izišao sam iz džamije i obišao oko nje da vidim kakva je šteta načinjena. Izbrojao sam 18 oštećenja od metaka koji su pogodili spoljne zidove džamije. Isti dan, tj. 23. 10. 1993. godine, u mektebu me je oko 19 časova posjetio katolički fratar fra Ilija i ponudio mi smještaj kod sebe. Zahvalio sam mu se na tom prijedlogu i odbio ga da ne bih njemu stvarao probleme od strane ustaša. Fra Ilija me je narednog dana ponovo posjetio s fra Antom i donijeli su mi jednu količinu životnih namirnica da se prehranim narednih nekoliko dana. Tokom te posjete oni su mi govorili da su zločine po Varešu počinile ubojice i divljaci iz Kiseljaka i Kaknja, pritom napominjući da navodno vareški Hrvati u tome nisu učestvovali i osuđujući te zločine. Pomenuta dvojica fratara, zajedno s fra Mišom, nastojeći da mi pomognu da se izbavim, išli su 25. 10. 1993. godine u stožer HVO-a u Ponikve tražeći od zapovjednika HVO-a da mi izdaju potvrdu o napuštanju Vareša. Međutim, oni ih nisu htjeli ni primiti. Isti su 26. 10. 1993. godine i od predsjednika Pejčinović Ante tražili potvrdu za mene, međutim, on ih je odbio govoreći da me ne može pustiti zato što ću ja na slobodnoj teritoriji reći pravu istinu o počinjenim zločinima, pa će na Hrvate u Varešu pasti velika ljaga od domaće i svjetske javnosti. Od 23. 10. 1993. pa do 28. 10. 1993. godine, koliko sam ja boravio u Varešu, vršena su hapšenja i odvođenja muslimanskog stanovništva u prostorije SŠC-a i OŠ ‘Vladimir Nazor’. U salu SŠC-a ustaše su privele oko 230 muslimana, a u OŠ ‘Vladimir Nazor’ oko 130. Svaki od privedenih muslimana bio je fizički zlostavljan. U tom periodu ustaše su popljačkale sve muslimanske stanove po Varešu. Prilikom pljačke i zlostavljanja muslimana ustaše su i pobile jedan broj građana. Od komšinice Arapović Zade saznao sam da su radnici civilne zaštite Vareša poslije 23. 10. 1993. godine na muslimanskom groblju ‘Glavica’ sahranili 12 lica muslimanske nacionalnosti. Od meni poznatih lica čuo sam da je ubijena Imamagić Esma, stara 92 godine, koju su ustaše ubile za vrijeme obavljanja vjerskog obreda u stanu. Također sam čuo da su ubijena i dva pekara Albanca čija mi imena nisu poznata. Od mojih komšija saznao sam da su teže pretučeni Librić Nedžib, sekretar Odbora IZ Vareš, i njegov sin, čije mi ime nije poznato, a zatim Karamehić Satko i njegov sin Alija, te Parić Nihad, Gondžo Remzo, Arapović Muris i dr. U vrijeme navedenih zločina po gradu Varešu je viđen i veći broj četnika koji su hodali u patrolama s bojovnicima HVO-a. Prebačen sam 29. 10. 1993. godine uz pomoć UNPROFOR-a iz Vareša u Dabravine. Više nemam šta da izjavim, ukoliko se prisjetim još nekih detalja, spreman sam dati dopunu izjave”.
0
Nemaš dopuštenje za pregledavanje privit(a)ka dodan(og)ih postu.
Re: Ratni zločini, procesi, kazne...
Armija BiH je svoje pripadnike koji izvrse zlocin odmah kaznjavala. Ovi drugi su ih nagradjivali i velicali kao heroje. To je ta razlika u mentalitetu ... 
1
1
Re: Ratni zločini, procesi, kazne...
U principu, siroj slici to je tacno. Ipak, nije bas svaki kaznjen. Ima tu i razloga za to, politickih...ali, ipak nisu bas svi prosli kao Caco i Juka.
Evo, ovaj primjer iz Fojnice. Iako osudjeni (sa grozno nepravilnom kvalifikacijom zlocina), kasniji potezi su sraman cin. Nema tu pomilovanja.
"Kako to da su ubijeni baš fratri koji su tada obnašali službu Uprave Samostana (gvardijan i vikar), a pošteđeni su ostali fratri, od kojih je jedan bio neposredni očevidac? Zar se može vjerovati da je Uprava Samostana slučajno likvidirana? Jasno je da se u procesuiranju na gore spomenutim sudovima moralo dati mogućnost da postoji nalogodavac ubojstva fratara našega Samostana, što je u konkretnom slučaju izostalo. Nije nam jasno zašto su ubojica Miralem Čengić i ostali privedeni tek četiri mjeseca nakon počinjenja teškog zločina? Zašto se toliko čekalo? Zašto je tadašnji predsjednik BiH Alija Izetbegović, samo nekoliko mjeseci nakon presude, ubojici dao čak tri pomilovanja, i nakon četvrtog pomilovanja od strane ondašnjeg predsjednika F BiH Ejupa Ganića, ubojica je već bio na slobodi."

1
1
Tokom cijelog tvog zvota, u tebi se bore dva vuka, dobar i zao. Pobijedice onaj koga vise hranis.
Re: Ratni zločini, procesi, kazne...
Nisam pratio to sudjenje, ali sam cuo sta se tada desilo jer sam sa tog kraja. Cengic je zapucao po nevinim fratrima jer su bili u tom trenutku ispred njega - jer mu je bas tad javljeno da su mu pobijeni clanovi porodice, civili - od strane ustasa, znaci reagovao iz osvete. Nakon toga je otisao u kafanu naoruzan i pio, i niko mu nije smio prici dok se nije predao komandiru svoje jedinice koji ga je predao vojnoj policiji, odakle direktno na vojni sud gdje mu je izrecena rigorozna kazna koju je izrekao nas sud. Prvi put cujem da je na slobodi.Fatih je napisao/la: ↑28 aug 2020, 15:34U principu, siroj slici to je tacno. Ipak, nije bas svaki kaznjen. Ima tu i razloga za to, politickih...ali, ipak nisu bas svi prosli kao Caco i Juka.
Evo, ovaj primjer iz Fojnice. Iako osudjeni (sa grozno nepravilnom kvalifikacijom zlocina), kasniji potezi su sraman cin. Nema tu pomilovanja.
"Kako to da su ubijeni baš fratri koji su tada obnašali službu Uprave Samostana (gvardijan i vikar), a pošteđeni su ostali fratri, od kojih je jedan bio neposredni očevidac? Zar se može vjerovati da je Uprava Samostana slučajno likvidirana? Jasno je da se u procesuiranju na gore spomenutim sudovima moralo dati mogućnost da postoji nalogodavac ubojstva fratara našega Samostana, što je u konkretnom slučaju izostalo. Nije nam jasno zašto su ubojica Miralem Čengić i ostali privedeni tek četiri mjeseca nakon počinjenja teškog zločina? Zašto se toliko čekalo? Zašto je tadašnji predsjednik BiH Alija Izetbegović, samo nekoliko mjeseci nakon presude, ubojici dao čak tri pomilovanja, i nakon četvrtog pomilovanja od strane ondašnjeg predsjednika F BiH Ejupa Ganića, ubojica je već bio na slobodi."
![]()
Vidis kako potrcis za objavljivanjem UZP-ovske propagande kako je u pitanju "planiran i naredjen zlocin i da postoji nalogodavac" ??? Uhapsio ga je i predao njegov zapovijednik za zlocin koji je izvrsio iz osvete, a ti bi to predstavio kao "planirani zlocin u cilju likvidacije uprave samostana" ...
Kad je hrvatski sud uhapsio bojovnika radi zlocina nad bosnjacima ili srbima tokom rata? Ili srpski? Nikad ... u njihovoj verziji bio bi nagradjen poslovnim prostorom.
Upravo to pravi razliku ... znaci mi smo svoje ipak hapsili i procesuirali. Druge dvije strane su podstrekavale cinjenje zlocina i jos uvijek prikrivaju i stite izvrsioce. Razlika je i u sudskim procesima - pokusava se izjednaciti planski organizirani zlocin i pojedinacni zlocin izjednacavanjem komandne odgovornosti sa organizovanjem zlocina, pa se nasim oficirima sudi po komandnoj odgovornosti po principu nosilac najviseg cina - general, odgovara za zlocin koji je ucinio vojnik mimo komandnog naredbenog lanca. Znaci ne sudi mu se jer je general izdao naredbu, nego se to pravda sa - nije ucinio dovoljno na kaznjavanju izvrsitelja, kao da general ima oci na svakom pojedinacnom vojniku.
Dok druga strana prikriva sve, od izvrsilaca do direktnih naredbodavaca jer je u njihovom slucaju zlocin naredjivan i podstrekivan.
Ali da bi se umanjila politicka greska Zapada i embargo na naoruzanje i sve druge greske kojima su bosance stavili u poziciju naroda za odstrel, potrebno je oprati svoju savjest montiranim procesima u cilju izjednacavanja strana, zrtve i zlocinca.
0
Re: Ratni zločini, procesi, kazne...
Nisam ja napisao da je bilo nalogodavaca. Ali, nisam htio da odvajam nista od tog citata jer to onda dodje kao selekcija onog sta se meni svidja. Ali, ignorisati da su bas samo gvardijan i vikar ubijeni, ne moze da ne pobudi sumnju da je mozda isao sa ciljem da bas njih ubije.
Ali, kazem ti, sve dok su ga uhapsili, sudili mu, poslali u zatvor, to je opet pokazatelj da se to nije planski radilo (od strane vise komande i sl.). Ali pomilovanja su me razocarala. Mnogo.
Ali, kazem ti, sve dok su ga uhapsili, sudili mu, poslali u zatvor, to je opet pokazatelj da se to nije planski radilo (od strane vise komande i sl.). Ali pomilovanja su me razocarala. Mnogo.
1
1
Tokom cijelog tvog zvota, u tebi se bore dva vuka, dobar i zao. Pobijedice onaj koga vise hranis.
Re: Ratni zločini, procesi, kazne...
da, koji razlog mozes imati da pomilujes takvog covjeka? da na drugoj strani ima ne znam kakve zasluge, za zlocin treba da odgovara i bude kaznjen.
1
1
Re: Ratni zločini, procesi, kazne...
Kako je Osimov saigrač spalio sarajevsku Vijećnicu
Čovjek koga je Sarajevo prihvatilo iz Bileće, odužilo se glavnom gradu Bosne i Hercegovine ubijanjem, razaranjem, paljevinom i lažima.
Piše:
Dragan Bursać
Ubica po komandnoj odgovornosti i neronski piroman sarajevske Vijećnice danas je slobodan čovjek,
Ko pali knjige, palit će i ljude. (Tomas Man)
Priča je potpuno nevjerovatna, a opet istinita. Mladić, suvonjav i okretan, došao je te 1960. godine iz Bileće u sarajevski Željezničar. Igrao je na mjestu centrahalfa u najpoznatijoj fudbalaskoj generaciji sigurno najslavnijeg bosanskohercegovačkog nogometnog kluba. Navijači Željini mogu vam napamet izdeklamovati imena te čuvene, legendarne generacije. Uz Dusparu, Radovića, Štaku, Kapidžića, Jovičevića, Gašića, Osima, Jusufbegovića, Vrepca i Kulovića, bio je tu još jedan mladić koji se kalio u Željezničaru. I ne da se kalio, ponosio se tom svojom epizodom toliko da je i 30 godina nakon toga u gornjem lijevom džepu košulje nosio fotografiju na kojoj je treći s lijeva uz poborojane legende. A ko se ne bi ponosio?
I te noći 25. na 26. avgust 1992. godine Osimov saigrač imao je zajedničku fotografiju pored sebe, uz sebe. U tom trenu jedini foto-dokument koji je svjedočio o silnoj generaciji i njemu u njoj. A onda je naredio paljbu po gradu...
Četnički Neron na brdima oko Sarajeva
Osimov saigrač zove se Tomislav Šipčić i komandant je Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srspke. Po činu je general-major. Od zapaljivih granata u mraku moći gori Vijećnica, arhitektonski biser Bosne i Hercegovine, u kojoj je tada bila smještena Nacionalna i univerzitetska biblioteka.
Rezultati nekadašnjeg centrahalfa: Ubijeni Aida Buturović, Adela Leota, Mirko Azinović i Ante Slavko-Kovačić. Spaljeno dva miliona knjiga i 300 rukopisa u bibliotečkim artefekaktima. Počinjen urbicid, kulutroicid i elitocid. Neki će reći - bilo je to najveće spaljivanje knjiga nakon spaljivanja Aleksandirijske biblioteke i Hitlerovih plamenih noći.
Nije se tu zaustavio Šipčić, o ne. Za vrijeme njegovog komandovanja korpusom, od maja do septembra 1992. godine, ubijeno je 138 djece, više od 1.200 civila, uništeni su Orijentalni institut u Sarajevu, Olimpijska dvorana Zetra i Dom mladih Skenderija. Jednom riječju, bila je to silina zla od koje se ledila krv u žilama. Od nekadašnjeg igrača Željezničara, od nečovjeka, koga su i klub i grad ugostili i kao svoje dijete primili te 1960. godine, kad je došao iz Bileće. I tako se, valjda, zahvalio i klubu i gradu i građanima Sarajeva. Uništavajući sve živo i sve lijepo u tom gradu pod sobom.
A mogao je - zapravo, morao je - general Šipčić, kao prvi komandant korpusa koji je držao u okruženju grad-heroj, zaustaviti monstrume koji su to radili, a ne obrnuto - rukovoditi im svojom komandom, svojim naređenjima i svojom odlukom da pokuša spaliti Sarajevo. Oni koji znaju Tomislava Šipčića svjedoče kako je prije dolaska na brda iznad grada, godinu dana ranije, u Ljubljani okrenuo topove i haubice na Cankarjev dom i time pokazao da mu kultura, grad, sloboda i građani znače samo jedno - topovsko meso u ime "velike Srbije".
Laž o bacanju srpske djece lavovima
Ono što nije realizovao u Ljubljani, okrutno je uradio Sarajevu. Centarhalf Željin centrirao je ubitačne granate po gradu. Jedna od njih tako u redu za hljeb u tadašnjoj Ulici Vase Miskina 27. maja ubila 26 Sarajlija i ranila njih 108.
I da je samo to, a to je i đavolu previše. Ne, Šipčić Tomislav tvorac je jedne od najmonstruoznijih laži u modernoj istoriji ratovanja - one po kojoj su Sarajlije bacale srpsku djecu lavovima. Tako u beogradskoj Politici na datum 16. jul 1992 godine piše ovo: "Komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa vojske Srpske Republike Bosne i Hercegovine, general-major Tomislav Šipčić, kako javlja Srna, optužio je danas muslimanske snage da bacaju srpsku decu lavovima u sarajevskom zoološkom vrtu. General Šipčić je o tome telegramom obavestio načelnika Štaba snaga UNPROFOR-a, brigadnog generala Luisa Mekenzija. U telegramu se, takođe, navodi da su muslimanske snage u 'Pionirskoj dolini' kod zoološkog vrta formirale koncentracioni logor za Srbe. Šipčić je pozvao Mekenzija da učini sve kako bi se zaustavilo zlostavljanje i brutalno ubijanje Srba."
Zastrašujuće!
I, šta bi na kraju sa centarforom, masovnim zločincem, prvim gospodarom urbicida, kulturocida i elitocida? Šta bi sa kreatorom najmonstrouznije laži ratu na teritoriji Bosne i Hercegovine? Pa, eno ga u Beogradu. Živi spokojno, kao slobodan čovjek, bez bilo kakve kazne, sa nekakvom, nikad do kraja, sprovedenom istragom i bez reakcije sudstva i tužilaštva. Živi potpuno mirno i normalno, kao da se ništa desilo nije.
A svi oko njega - i Slobodan Milošević, i Radovan Karadžić, i Ratko Mladić, i njegovi nasljednici, Stanislav Galić i Dragormir Milošević, svi su optuženi i sa punim pravom usuđeni zlodjela koja su učinili. Samo, eto ovaj demijurg, pokretač zla, ovaj neuspješni Željin fudbaler, ovaj malograđanski Neron, živi poptuno bezbrižno, bez osjećaja krivice, bez srama, stida, ali i potjernice.
U ratu se ne gube životi, nego ubijaju ljudi
I tako se obistinila zlokobna sentenca velikog Tomasa Mana sa počeka teksta - odistinski, ko pali knjige, paliće i ljude. U Bosni i Hercegovini većinom nekažnjeno - i za paljenje knjiga, i za paljenje ljudi. Žena i djece, dodao bih.
U jednom intervjuu za Srpske gradske novine, list koji je izdavao Pres centar samozvane srpske opštine Novo Sarajevo te 1992. godine, zločinac Šipčić će reći i ovo: "I rat je nekakva utakmica. U sportu, međutim, sve nekako možeš popraviti, a u ratu se gube ljudski životi. Tu je apsurd te sličnosti, i kroz rat se stvaraju prijateljstva..."
U ratu se, generale, ne gube životi, nego se ubijaju ljudi, i to planski, kao naprimjer od tvoje zločinačke ruke, i zato je ovoj utkamici, osim Božjeg sudije, nepohodno djelovanje i zemljaskih sudova. Jer, nije li neshvatljivo i ljudskom umu nepojmljivo da je ubica po komandnoj odgovornosti i neronski priroman sarajevske Vijećnice potpuno slobodan čovjek, tu, nekih par stotina kilometara od nas?
Aljazeera balkans
Čovjek koga je Sarajevo prihvatilo iz Bileće, odužilo se glavnom gradu Bosne i Hercegovine ubijanjem, razaranjem, paljevinom i lažima.
Piše:
Dragan Bursać
Ubica po komandnoj odgovornosti i neronski piroman sarajevske Vijećnice danas je slobodan čovjek,
Ko pali knjige, palit će i ljude. (Tomas Man)
Priča je potpuno nevjerovatna, a opet istinita. Mladić, suvonjav i okretan, došao je te 1960. godine iz Bileće u sarajevski Željezničar. Igrao je na mjestu centrahalfa u najpoznatijoj fudbalaskoj generaciji sigurno najslavnijeg bosanskohercegovačkog nogometnog kluba. Navijači Željini mogu vam napamet izdeklamovati imena te čuvene, legendarne generacije. Uz Dusparu, Radovića, Štaku, Kapidžića, Jovičevića, Gašića, Osima, Jusufbegovića, Vrepca i Kulovića, bio je tu još jedan mladić koji se kalio u Željezničaru. I ne da se kalio, ponosio se tom svojom epizodom toliko da je i 30 godina nakon toga u gornjem lijevom džepu košulje nosio fotografiju na kojoj je treći s lijeva uz poborojane legende. A ko se ne bi ponosio?
I te noći 25. na 26. avgust 1992. godine Osimov saigrač imao je zajedničku fotografiju pored sebe, uz sebe. U tom trenu jedini foto-dokument koji je svjedočio o silnoj generaciji i njemu u njoj. A onda je naredio paljbu po gradu...
Četnički Neron na brdima oko Sarajeva
Osimov saigrač zove se Tomislav Šipčić i komandant je Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srspke. Po činu je general-major. Od zapaljivih granata u mraku moći gori Vijećnica, arhitektonski biser Bosne i Hercegovine, u kojoj je tada bila smještena Nacionalna i univerzitetska biblioteka.
Rezultati nekadašnjeg centrahalfa: Ubijeni Aida Buturović, Adela Leota, Mirko Azinović i Ante Slavko-Kovačić. Spaljeno dva miliona knjiga i 300 rukopisa u bibliotečkim artefekaktima. Počinjen urbicid, kulutroicid i elitocid. Neki će reći - bilo je to najveće spaljivanje knjiga nakon spaljivanja Aleksandirijske biblioteke i Hitlerovih plamenih noći.
Nije se tu zaustavio Šipčić, o ne. Za vrijeme njegovog komandovanja korpusom, od maja do septembra 1992. godine, ubijeno je 138 djece, više od 1.200 civila, uništeni su Orijentalni institut u Sarajevu, Olimpijska dvorana Zetra i Dom mladih Skenderija. Jednom riječju, bila je to silina zla od koje se ledila krv u žilama. Od nekadašnjeg igrača Željezničara, od nečovjeka, koga su i klub i grad ugostili i kao svoje dijete primili te 1960. godine, kad je došao iz Bileće. I tako se, valjda, zahvalio i klubu i gradu i građanima Sarajeva. Uništavajući sve živo i sve lijepo u tom gradu pod sobom.
A mogao je - zapravo, morao je - general Šipčić, kao prvi komandant korpusa koji je držao u okruženju grad-heroj, zaustaviti monstrume koji su to radili, a ne obrnuto - rukovoditi im svojom komandom, svojim naređenjima i svojom odlukom da pokuša spaliti Sarajevo. Oni koji znaju Tomislava Šipčića svjedoče kako je prije dolaska na brda iznad grada, godinu dana ranije, u Ljubljani okrenuo topove i haubice na Cankarjev dom i time pokazao da mu kultura, grad, sloboda i građani znače samo jedno - topovsko meso u ime "velike Srbije".
Laž o bacanju srpske djece lavovima
Ono što nije realizovao u Ljubljani, okrutno je uradio Sarajevu. Centarhalf Željin centrirao je ubitačne granate po gradu. Jedna od njih tako u redu za hljeb u tadašnjoj Ulici Vase Miskina 27. maja ubila 26 Sarajlija i ranila njih 108.
I da je samo to, a to je i đavolu previše. Ne, Šipčić Tomislav tvorac je jedne od najmonstruoznijih laži u modernoj istoriji ratovanja - one po kojoj su Sarajlije bacale srpsku djecu lavovima. Tako u beogradskoj Politici na datum 16. jul 1992 godine piše ovo: "Komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa vojske Srpske Republike Bosne i Hercegovine, general-major Tomislav Šipčić, kako javlja Srna, optužio je danas muslimanske snage da bacaju srpsku decu lavovima u sarajevskom zoološkom vrtu. General Šipčić je o tome telegramom obavestio načelnika Štaba snaga UNPROFOR-a, brigadnog generala Luisa Mekenzija. U telegramu se, takođe, navodi da su muslimanske snage u 'Pionirskoj dolini' kod zoološkog vrta formirale koncentracioni logor za Srbe. Šipčić je pozvao Mekenzija da učini sve kako bi se zaustavilo zlostavljanje i brutalno ubijanje Srba."
Zastrašujuće!
I, šta bi na kraju sa centarforom, masovnim zločincem, prvim gospodarom urbicida, kulturocida i elitocida? Šta bi sa kreatorom najmonstrouznije laži ratu na teritoriji Bosne i Hercegovine? Pa, eno ga u Beogradu. Živi spokojno, kao slobodan čovjek, bez bilo kakve kazne, sa nekakvom, nikad do kraja, sprovedenom istragom i bez reakcije sudstva i tužilaštva. Živi potpuno mirno i normalno, kao da se ništa desilo nije.
A svi oko njega - i Slobodan Milošević, i Radovan Karadžić, i Ratko Mladić, i njegovi nasljednici, Stanislav Galić i Dragormir Milošević, svi su optuženi i sa punim pravom usuđeni zlodjela koja su učinili. Samo, eto ovaj demijurg, pokretač zla, ovaj neuspješni Željin fudbaler, ovaj malograđanski Neron, živi poptuno bezbrižno, bez osjećaja krivice, bez srama, stida, ali i potjernice.
U ratu se ne gube životi, nego ubijaju ljudi
I tako se obistinila zlokobna sentenca velikog Tomasa Mana sa počeka teksta - odistinski, ko pali knjige, paliće i ljude. U Bosni i Hercegovini većinom nekažnjeno - i za paljenje knjiga, i za paljenje ljudi. Žena i djece, dodao bih.
U jednom intervjuu za Srpske gradske novine, list koji je izdavao Pres centar samozvane srpske opštine Novo Sarajevo te 1992. godine, zločinac Šipčić će reći i ovo: "I rat je nekakva utakmica. U sportu, međutim, sve nekako možeš popraviti, a u ratu se gube ljudski životi. Tu je apsurd te sličnosti, i kroz rat se stvaraju prijateljstva..."
U ratu se, generale, ne gube životi, nego se ubijaju ljudi, i to planski, kao naprimjer od tvoje zločinačke ruke, i zato je ovoj utkamici, osim Božjeg sudije, nepohodno djelovanje i zemljaskih sudova. Jer, nije li neshvatljivo i ljudskom umu nepojmljivo da je ubica po komandnoj odgovornosti i neronski priroman sarajevske Vijećnice potpuno slobodan čovjek, tu, nekih par stotina kilometara od nas?
Aljazeera balkans
0
Nemaš dopuštenje za pregledavanje privit(a)ka dodan(og)ih postu.
- Heidi
- Lemon Addict

- Reactions: 27201
- Postovi: 18937
- Pridružen/a: 29 jul 2020, 13:50
- Lokacija: Kosmicki raspor
Re: Ratni zločini, procesi, kazne...
2
2
Zadnja izmjena: Heidi, dana/u 30 aug 2020, 20:01, ukupno mijenjano 1 put.


