Zašto se uspoređujemo s drugima?

[lejlamo]

zašto bih, npr, ja trebala porediti dva djeteta iz razreda?
dolaze iz različitih porodica, s različitim uvjerenjima, predznanjima, iskustvima...
koja bi svrha bila u tome da ih ja poredim pa kažem, e vidiš, marko ima mnogo uspjeha u muzici, a sara ne može usvojiti ni najjednostavniju ritmičku vježbu.
ena ima izvanredno razvijene motoričke sposobnosti, a edo ima višak kilograma koji ga onemogućava u motoričkim aktivnostima.

I šta?

ne možeš porediti neuporedivo. čemu?

smatram da se mnogo više treba obraćati pažnja na individualne karakteristike i sklonosti i prema njima se rukovoditi u međuljudskim odnosima.

naravno da je lakše progurati ideju komenskog pa 40-ak potpuno različitih učenika smjestiti u isti prostor sa istim očekivanjima i onda ih porediti i zaključivati nešto od tih poređenja i iščuđavati se kako to da žaba nije kao konj.

a to što navodite da ne bi bilo dostignuća civilizacije bez poređenja osoba je bez veze.
nijedno veliko otkriće nije rezultat kalupa grupe nego individualca.

[lejlamo]

Kao kad tinejdžer sebi uvrti u mozak da je nesvakidašnji muzičar, a ono nigdje ništa ni sa čim. I neće nikad postati muzičar, ali, svakog dana napreduje pomalo, i u tom "poređenju sa samim sobom" je dnevno u plusu, ali na duge staze je na potpunoj stranputici. Pa da li ijedan roditelj želi to svom djetetu? Taj potpuni raskorak sa realnošću? Šta je ovdje poželjno, da pustiš iluziju da se povećava nekontrolirano i da dijete "tresne" na glavu tek kad mu je preko 30?

ja uopšte ne razumijem ovaj primjer. nikako nema veze s temom, niti se tu radi o individualzaciji.


muzika ima svoje postulate, učenjem i vježbom otkrivaš osnove, a kasnije i mogućnosti pa daješ i vlastiti pečat.

besmisleno je govoriti o osobi koja nešto umišlja pa to navoditi kao argument protiv samopoređenja.

roditelj iz primjera bi trebao insistirati na edukaciji za svoje dijete, pomoći mu da savlada osnovu, a nakon toga dijete vrlo lako može pratiti svoj napredak i zdravo zaključivati o tome na čemu treba raditi, šta mu super ide i sl.

[Socrates]

zašto bih, npr, ja trebala porediti dva djeteta iz razreda?
dolaze iz različitih porodica, s različitim uvjerenjima, predznanjima, iskustvima...
koja bi svrha bila u tome da ih ja poredim pa kažem, e vidiš, marko ima mnogo uspjeha u muzici, a sara ne može usvojiti ni najjednostavniju ritmičku vježbu.
ena ima izvanredno razvijene motoričke sposobnosti, a edo ima višak kilograma koji ga onemogućava u motoričkim aktivnostima.

I šta?

ne možeš porediti neuporedivo. čemu?

smatram da se mnogo više treba obraćati pažnja na individualne karakteristike i sklonosti i prema njima se rukovoditi u međuljudskim odnosima.

naravno da je lakše progurati ideju komenskog pa 40-ak potpuno različitih učenika smjestiti u isti prostor sa istim očekivanjima i onda ih porediti i zaključivati nešto od tih poređenja i iščuđavati se kako to da žaba nije kao konj.

a to što navodite da ne bi bilo dostignuća civilizacije bez poređenja osoba je bez veze.
nijedno veliko otkriće nije rezultat kalupa grupe nego individualca.

Ovo nije tačno, i to će ti potvrditi skoro svaki čovjek koji se bavi naukom, filozofijom, umjetnošću, itd.

Svaki naučnik se oslanja na neki prethodni rad, i njegov doprinos je odgovor na to. Neko je morao izmisliti točak i otkriti vatru, da bi neko kasnije mogao napraviti parnu lokomotivu.

Filozofija ima svoj logični razvoj i konverzacija je i razvijanje kritičke misli tokom vijekova između različitih ljudi. Da bi Marx razvio svoju teoriju dijalektičkog materijalizma, morao je prije toga pročitati i smisliti odgovor na Hegelovu dijalektiku, između ostalog.

Svaki umjetnik ima svoje prethodnike i njegov rad se naslanja na te radove, proširuje, odgovara, itd.

Ovo oko djece se slažem. Međutim, ne vidim da je to baš tema. Ja pričam o odraslim ljudima koji sami sebe porede sa drugima.

Uostalom, kad smo već kod djece, ocjenjivanje njihovog rada je poređenje. Ja se sa tim ne slažem, ali to je tako.

[lejlamo]

sve počinje u djetinjstvu. mnogo toga i završava jer je kasnije jako teško bitne stvari promijeniti i preodgajati uopšteno.
ta odrasla, zrela osoba nosi naučeni obrazac kroz život. a naučio ga je, kada? mnoge stvari u našim ponašanjima, svjesno ili nesvjesno, rezultat su upijanja iz djetinjstva, kopiranja iz porodice,kasnije vrtića i škole.

opet ti spominješ učenje kao proces koji se mora oslanjati na prethodna dostignuća. pa naravno zaboga. ali da bi otkrio nešto novo, na osnovu već postojećeg, boravak u standardnim sulovima, istim za sve i vođenje u jednom pravcu ti, u najmanju ruku, ne olakšava put ka otkriću. u tom smislu individalizacija i individualac.

[Socrates]

Pa ne znam kako drugačije da ti objasnim.

"Standing on the shoulders of giants"

To je napisao jedan od najznačajnijih naučnika čovječanstva.

[lejlamo]

Ovo oko djece se slažem. Međutim, ne vidim da je to baš tema. Ja pričam o odraslim ljudima koji sami sebe porede sa drugima.

Uostalom, kad smo već kod djece, ocjenjivanje njihovog rada je poređenje. Ja se sa tim ne slažem, ali to je tako.

pa i ja o tome govorim. učimo te ljude da je poređenje jednih s drugim bitno.

ocjene u školi su, prema mom mišljenju, zlo. i to što je to tako, što zadnjih stotine godina driblamo isti sistem ne znači da je dobro.

[Socrates]

Ovo oko djece se slažem. Međutim, ne vidim da je to baš tema. Ja pričam o odraslim ljudima koji sami sebe porede sa drugima.

Uostalom, kad smo već kod djece, ocjenjivanje njihovog rada je poređenje. Ja se sa tim ne slažem, ali to je tako.

pa i ja o tome govorim. učimo te ljude da je poređenje jednih s drugim bitno.

ocjene u školi su, prema mom mišljenju, zlo. i to što je to tako, što zadnjih stotine godina driblamo isti sistem ne znači da je dobro.

Ja se slažem da je to rano za neko poređenje. Međutim, to ne garantira da se oni ne bi sami poredili kad odrastu i da imamo najpozitivnije rano školovanje.

Drugim riječima, da se ljudi nikad ne porede sa drugim ljudima, treba da se stvori društvo koje nikad prije nigdje nije postojalo. I pomalo mi vuče da bi u tom društvu trebalo ukinuti slobodnu volju. Mislim da bi ljudi bili kao roboti. Svi bi imali sve isto. Svi bi osjećali isto. To bez nekog teškog pranja mozga i mijenjanja čitavog društveno-ekonomskog poretka ne bi bilo izvodljivo. Ima i neki film o tome.

[lejlamo]

ja mislim baš suprotno

nema veze, vjerovatno ne pristupamo na isti način temi. meni izgleda kao da miješaš/izjednačavaš proces učenja s poređenjem dvije osobe. ja mislim da su to potpuno različite stvari.
imam u glavi ideju kako bi to izgledalo da je malo drugačije, ali vjerovatno ne znam adekvatno pretočiti tok misli u slova.

[Socrates]

Pa ne znam.

Ja sam postavio članak koji se oslanja na teoriju društvenog poređenja, a to je suština čitave ove teme. Ne znam koliko pažljivo ljudi čitaju takve članke.

Kad pričaš o učenju, ustvari pričaš o znanju. Šta je znanje? Na osnovu čega tvrdimo da nešto znamo? Kako evaluiramo to što znamo? Kako evaluiramo sami sebe? Članak tvrdi ovo;

In other words, we have a fundamental need to evaluate ourselves, and the only way to do that is in reference to something else.

And since we live in a world populated by other life forms that look and behave a lot like us, that something else becomes someone else — other people.

[lejlamo]

i, ne vidim uopšte poveznicu između poređenja sa samim sobom i izolacije/osobenjaštva/samoljublja, vatevr.
naprotiv.
učiš, komuniciraš, gledaš, pratiš tokove i onda tražiš svoje mjesto u svemu tome, daješ svoj doprinos u skladu sa vlastitim, a ne tuđim željama i očekivanjima.
porediš na koji način si doprinosio samom sebi, porodici, društvu, kada si radio na jedan način, pa promijenio tok. preispituješ se

a osnova nije umišljanje nego znanje.

[lejlamo]

Kad pričaš o učenju, ustvari pričaš o znanju. Šta je znanje? Na osnovu čega tvrdimo da nešto znamo? Kako evaluiramo to što znamo? Kako evaluiramo sami sebe?

na osnovu dokazanih i očiglednih činjenica koje su primjenjive u realnim situacijama. govorim o upotrebnom znanju.
evaluiramo na osnovu funkcionalnosti. naravno da zavisi o kojoj vrsti znanja i o čemu je riječ. to je opet individualno.
a, kako evaluiramo neki svoj segment u kojem pratimo pomak, pa na osnovu bazičnog znanja i cilja koji smo sebi postavili poštujući/uzimajući u obzir svoje karakteristike.

[Socrates]

Sve ja to razumijem.

Međutim.

What Festinger really nailed was that human beings can’t actually define themselves intrinsically or independently. They can only define themselves in relation to someone else. When it comes to the big questions of Identity and Self and Who the Hell Am I?, we need to look at other people.

To su osnove.

[Desperado]

Mislio sam da sam ja tvrdoglav

[Socrates]

Drugim riječima, čak i da bi neko rekao da se ne poredi sa drugim ljudima on se mora porediti sa onim ljudima koji se porede sa drugim ljudima.

Evaluiraš sebe u odnosu na druge. Mi ne možemo sebe evaluirati bez znanja o drugim ljudima i poređenja sa njima.

[Socrates]

Mislio sam da sam ja tvrdoglav

Ma ja brt uopšte nisam tvrdoglav. Samo mi ne ide u glavu da neki neće priznati ono što je očigledno.

[Nice try]

Ja, ni pored najbolje volje, ne mogu drugačije da gledam na ovu temu.
Razumijem suprotno viđenje, ali nikad ne bih mogla tako razmišljati i biti uvjerena da, ako želim, mogu da se ne poredim

[Socrates]

Ti si otprilike dala najobuhvatniji odgovor na temu u tri reda. To je onaj tvoj prvi post. Ja se mučim sa stotinama redova.

Heidi je opet dala najpozitivnije tumačenje poređenja sa drugim ljudima. Self-assessment. Ovaj članak koji sam postavio je to i potvrdio. Kada koristiš poređenje kao self-assessment, ono je neophodno i zdravo.