Topić: Neki Hrvati nameću da se u Sarajevu ne može živjeti, a ja kažem - ništa bez glavnog grada

[storm]

Počasni predsjednik HKD Napredak Franjo Topić rekao je za državnu televiziju da smatra kako Hrvati u BiH nisu ugroženi te to dokumentira brojnim argumentima, a kao jedan od njih navodi broj obrazovnih institucija koje Hrvati u BiH imaju.

Screenshot_20211224_061127_com.android.chrome_edit_1444866783971195.jpg

Nekadašnji prvi čovjek Napretka ističe kako Hrvati ovdje imaju 95 hrvatskih osnovnih škola, 46 gimnazija, dva sveučilišta, dva dnevna lista te veći broj manjih listova.

Samo HKD Napredak izdaje četiri lista. Svi Hrvati Njemačke, kaže Topić, imaju jedan list, katolički, crkveni i nemaju ništa više.

"A onda dođu pa govore kako mi ovdje nemamo ništa. Svaka stranka bi željela barem 100 posto vlasti. Kad je nema, onda je frustrirana i onda to preko medija i na druge načine prenosi na ljude. Tako se stvara negativno mnijenje. Ovdje se može živjeti i kao Hrvat i kao katolik i svi drugi, Bošnjak, Srbin i da možemo živjeti solidno, dobro i da imamo ljudske odnose", smatra Topić.

U Sarajevu, tvrdi Topić, Hrvati mogu nesmetano živjeti. Tu su sjedište nadbiskupije, provincije, sestara pet vrsta, Napredak ima sjedište u Sarajevu, Katolički školski centar.

"Nameće se kod nekih Hrvata da se ne može živjeti u Sarajevu, a ja ponavljam: Nikakvi se opći interesi ne mogu odbraniti, promovirati bez glavnog grada. Sarajevo je vrlo važno. Sarajevo je postalo 'evropski Jeruzalem' i s te strane mislim da je šteta povlačiti se. Ja pozivam Hrvate koji god mogu da se ovdje dosele. Imamo Hrvata koji svaki dan dolaze na posao ovdje iz Travnika, Viteza. Pa to je bezveze. To vam je minimum tri-četiri sata u autu. Umorite se, izgubite pola radnog vremena u autu. Umjesto da se dosele ovdje“, kaže za BHRT profesor Topić.

Za kraj, poručio je da niko normalan ne bi smio podržavati ratne zločince i da se ne bi smjeli jednim zločinom pravdati drugi zločini.

"Žrtve se moraju poštivati. Majka koja je izgubila dva sina ili otac, njima je sve mrtvo. Radi čega, vjere, nacije, države, to je njima sasvim sporedno. Ko ne poštuje mrtve, ne poštuje ni žive. I ne možete kalkulirati u vezi s tim. Ja znam da nije lako priznati vlastite zločine, nije lako kajati se, to je sasvim ljudski razumljivo, ali se to ne može podržavati", kategoričan je Franjo Topić

[WhiskeyPete]

Jedino ljude, koji se u drugim sredinama sa većinskim hrvatskim stanovništvom, gdje su neprestano podložni etno - nacionalnoj propagandom, "groze muslimanskog Sarajeva" možeš reči "Ok, jedini način da saznate da li Hrvati zaista žive u strahu je da se na duži vremenski period preselite u Sarajevo i počnete sebe doživljavati kao dio vrijednim dijelom multikulturalne zajednice." Svako Izolovanje i životarenje u komuni sa ljudima koji su vam identični po nacionalnom opredjeljenju, vodi u samopropast, ranjivost karaktera, gubitkom sposobnosti donošenja racionalnih odluka i kritike prema onim koji bi trebali voditi računa o njihovim fudamentalnih potrebama, što uz to ne nudi aposulutno nikakvu fizičku niti emotivnu sigurnost homogene sredine. Obično kada se stvari sagledaju iz svih uglova, pripadnost zajednici zanosvanoj na temelju nacioonalnog identiteta obično ne biva podržana nikakvom većom stopom podrške iste te zajednice kada se pojedinac, koji njima po etnosu pripada, zadesi u nezavidnoj situaciji, pogođen raznim izazovima, ekonomske nemoći, zdravstvenih problema, neriješenog stambenog pitanja. Istina je opet daleko bolnija, a to je da se većina ljudi ponaša idiferentno prema patnji drugih, i da ta tavorenje više ne bivaju problemom jedne etničke zajednice, podršta u većini slučajeva zaostaje, pogotovo od strane onih koji bi trebali biti glavni noseći stub socijalne sigurnosti građanja. Oni zapravno to nisu, jer funkcionisanje aparata moći je koncentrisano oko užeg sloja intenresnih grupa, i često je bezidejna i beskorisna kada treba biti u službi građana, jer su ipak prezauzeti svojim obavezama samoodorživosti na štetu etničke grupe, koja im je neophodna samo onda kada se osjećaju ugroženim od strane opozicije, i kada postoji vjerovatnoća da će izgubiti veči udio moći u borbi sa opozicijom, možda ne onom koja je bolja u pogledu vođenja socilalne politike, jer opet sve u početku, pa čak i potencijalno pozitivne promjene, bivaju uslovljene koristoljubljem.

[storm]

Jedino ljude, koji se u drugim sredinama sa većinskim hrvatskim stanovništvom, gdje su neprestano podložni etno - nacionalnoj propagandom, "groze muslimanskog Sarajeva" možeš reči "Ok, jedini način da saznate da li Hrvati zaista žive u strahu je da se na duži vremenski period preselite u Sarajevo i počnete sebe doživljavati kao dio vrijednim dijelom multikulturalne zajednice." Svako Izolovanje i životarenje u komuni sa ljudima koji su vam identični po nacionalnom opredjeljenju, vodi u samopropast, ranjivost karaktera, gubitkom sposobnosti donošenja racionalnih odluka i kritike prema onim koji bi trebali voditi računa o njihovim fudamentalnih potrebama, što uz to ne nudi aposulutno nikakvu fizičku niti emotivnu sigurnost homogene sredine. Obično kada se stvari sagledaju iz svih uglova, pripadnost zajednici zanosvanoj na temelju nacioonalnog identiteta obično ne biva podržana nikakvom većom stopom podrške iste te zajednice kada se pojedinac, koji njima po etnosu pripada, zadesi u nezavidnoj situaciji, pogođen raznim izazovima, ekonomske nemoći, zdravstvenih problema, neriješenog stambenog pitanja. Istina je opet daleko bolnija, a to je da se većina ljudi ponaša idiferentno prema patnji drugih, i da ta tavorenje više ne bivaju problemom jedne etničke zajednice, podršta u većini slučajeva zaostaje, pogotovo od strane onih koji bi trebali biti glavni noseći stub socijalne sigurnosti građanja. Oni zapravno to nisu, jer funkcionisanje aparata moći je koncentrisano oko užeg sloja intenresnih grupa, i često je bezidejna i beskorisna kada treba biti u službi građana, jer su ipak prezauzeti svojim obavezama samoodorživosti na štetu etničke grupe, koja im je neophodna samo onda kada se osjećaju ugroženim od strane opozicije, i kada postoji vjerovatnoća da će izgubiti veči udio moći u borbi sa opozicijom, možda ne onom koja je bolja u pogledu vođenja socilalne politike, jer opet sve u početku, pa čak i potencijalno pozitivne promjene, bivaju uslovljene koristoljubljem.

Za mene je poraz štetiti manjini, umjesto joj pomoći.
A to se trenutno događa u Europi. Popularno je nastetiti. Nacizam je počeo trazenjem krivca u društvu, za vlastite neuspjehe.
Nije ovo sad vezano za temu, nego tvoj post.
Ja šta sam bio u Sarajevu, krivi pogled nisam doživio, kamo li gestu ili djelo.
U Mostaru, Derventi, jesam...

[WhiskeyPete]

Da ne preuveličam, ne znam, možda nisam vidio sve u Sa što sam trebao vidjeti kod ljudi, ali je ovde opet opuštenija atmosfera nego u većem dijelu BIH, vjerovatno što je veliki grad, protok ljudi frekventniji, svi su koncentrisani na obavljkanje vlastitih poslova, jejr je ovde uobičajeno da trguvu narodi svih konfesija, pa niti koga, kako primjećujem, blago ne interesuje politika. Iako moje viđenje je tu i tamo u domenu subjektivnog, ali što prije ne bi vjerovali dobroj volji kod ljudi koja prevladava, svi se tu i tamo ponekada emotivno "upalimo" kada poltika krzo sve kanale informisanja izvrši psihološki pritisak na nas, iako od nje nikada nismo imali iskrene drutšvene koristi osim nesagledive štete, štete koju normalni ljudi nastoje popraviti. Svi naši očevi, prijatelji koji su bili u ratu, sigurno već dugo vremena osjećaju dio krivice što su ikada učestvovali u njemu zbog nekog "nacionalnog pitanja", koji nikada nije bio upitan, sve do trenutka kada smo svi postali zbunjeni zbog svega onoga što nam se prebrzo desilo 90.tih.

[Desperado]

Svaka veća sredina koja nije pod kontrolom Čovića i ekipe, a gdje se održalo hrvatsko življe i gdje imaju svoja porodična stabla je na udaru HDZ mašinerije. Sarajevo, Zenica, Tuzla i još neka manja mjesta... sve je to isto.

Kod nas u Tuzli su jedne godine Hrvati Čovića gađali paradajzom. Dobro se sjećam... nijedan medij nije propratio. Bio je neki predizborni skup HDZ-a.