Anksioznost

[sikiriki]

da...to je ona sto kazu da se zbog komentara ubila...
Mamin blog joj se stranica zvala
znalo mi je iskociti nekad, komentara bas odvratnih...

zao mi je sto ljudi ne znaju kako je deverati s takvom bolescu
zao mi je sto su ljudi spremni reci svasta osobi koju ne poznaju...

žena se porodila u aprilu koliko sam čitala, to je vrlo osjetljiv period s hormonima, tako da ne mora biti vezano za komentare, nego post-porođajnu depresiju...

[smajlic]

da...to je ona sto kazu da se zbog komentara ubila...
Mamin blog joj se stranica zvala
znalo mi je iskociti nekad, komentara bas odvratnih...

zao mi je sto ljudi ne znaju kako je deverati s takvom bolescu
zao mi je sto su ljudi spremni reci svasta osobi koju ne poznaju...

žena se porodila u aprilu koliko sam čitala, to je vrlo osjetljiv period s hormonima, tako da ne mora biti vezano za komentare, nego post-porođajnu depresiju...

ima i malo duze
sest mjeseci je bebi mescini al helem nejse
sve ti se sastane
jeste bila u toj postporodjajnoj ali nikad nije izasla iz nje
i cini mi se da su svi znali za to..

[Duh]

You just say you're out there waiting
For the miracle, for the miracle to come.

Davno me nije briga sto svijet prica.

Neka prica.
Neka objasnjava kako treba zivjeti, sta je normalno, kuda treba ici i koliko brzo treba stici.
Ja sam se svojih trka nacekao i natrcao.'
Ljudi se ubijaju malo, pa malo u nekim ratovima i onda od njih ocekivati razumjevanje za sve.
Tesko je ocekivati od svakog razumjevanje. Pogotovo od onih kojih nema razumjevanja.

[VR4G]

Svega se nakupi posebno ženske i na kraju to negdje mora izaći pukne.. samo vise uživati i sebi ugadjati a ljudi će uvjek gledati da te sjebu poravnis.. to je samo na psihičkoj bazi može se srediti

[Duh]

Ovo je jos uvijek prilicno muski svijet i zenama je u njemu cesto teze.

Ali postoji nesto sto nijedan muskarac ne moze dati zeni, niti joj ga moze trajno oduzeti ako ga je sama izgradila — samopostovanje.

Problem je sto se samopostovanje cesto zamijeni tudjim odobravanjem.

Jesam li dovoljno lijepa?
Dovoljno mlada?
Dovoljno pozeljna?
Dobra majka?
Dobra zena?
Sto ce reci muskarci?
Sto ce reci druge zene?

I tako vrijednost sebe polako predas drugima na procjenu.

A onda vise nisi slobodna ni kad ti nitko nista ne zabranjuje.

Samopostovanje pocinje tamo gdje prestanes pitati svijet koliko vrijedis.

Uglavnom mozes uvijek reci-ne sikiraj se. Odes i pravis se kao da ta osoba to nije znala.

Bolest je bolest, psihicka ili fizicka.
Ako vam djelujem kao psihopata, nemojte me tretirati kao bolesnog.
Ostavite to za izuzetne slucajeve.

I to ljudi rade.

[medvjed23]

Ja lično nemam problem o tome popričati, al mimo foruma.

Protiv je pravila širiti priče o drugim forumima i osobama koje nisu tu i ne mogu se braniti.

Nemojte zamjeriti što ću nekoliko postova izbrisati.

[medvjed23]

Eto ga.

Nastavite u skladu sa pravilima.

Tema je kvalitetna i potrebna

[Duh]

Mislim da se skrenulo sa teme.
Zlo nije dijagnoza.

[sikiriki]

Ok, sorry.

[MunDzi]

Mene je anksioznost mucila izvjesno vrijeme prije nego sam priznala doktoru i isplakala se. Prije toga su mi oba roditelja imali operacije. Tata tri, mama jednu. Zatim neke lose vijesti iz malo sire familije, ali bliske. Onda dva prijatelja I jedna prijateljica iznenada umru. Zapravo dvoje iznenada, a ovog jednog smo "pratili" kako umire 2 mjeseca. Bukvalno, od dijagnoze do smrti 2 mjeseca. I tako sam ja razvila tu anksioznost, nisam mogla spavati, losi snovi non stop. Budila sam se sa strahom da ce neko od mojih najblizih ili ja tesko oboliti, I citav dan bi se takve misli tj strah od toga vrzmao po mojoj glavi, I prije spaavanja ista tortura. Krila sam kako sam se osjecala, ali nije bilo lako funkcionisati pod tim konstantnim strahom od neke lose vijesti. Dok nisam zatrazila pomoc. Zapravo nisam je ni trazila, otisla sam zbog neke obicne sitnice I na kraju me doktor upitao kako sam inace i ja se rasplakala I rekla mu kako mi je. On mi prepisao bobe, a to je ljekar opste prakse.

I hvala bogu da jeste. Nakon 4-5 sedmica terapije, mama dobije terminalnu dijagnozu. Ja ostavljam svoju porodicu I odlazim u Bosnu da se brinem o mami. Da nisam bila na toj terapiji, mislim da bih se raspala u komadice. Ovako bila sam smirena, jaka, pouzdana I pozitivna. Mislim da sam mami zaista pomogla puno, sa fokusom da provedemo zadnje dane u porodnicnom krugu u vlastitoj kuci, sto je ona I zeljela.

[sikiriki]

Kod mene se anksioznost razvila zbog mojih zdravstvenih problema prvi put 2016. Do te mjere da je prešlo i u depresiju, jer nisam mogla podnijeti toliku anksioznost, nisam mogla spavati, katastrofiziranje itd. I tad me spasio Citram i novi posao.
Onda opet 2020. još veći zdravstveni problem, hodanje po doktorima koji te ubjeđuju da te glava boli od stresa, odlazak u inostranstvo usred corone da se spašavam s tim stentom itd.
Kao da je nešto nakon toga pregorilo u meni i kad god se nešto neočekivano desi, ja se raspadnem.
Nažalost, terapija mi nije nikad više pomogla kao onaj prvi put. Nisam depresivna, ali anksioznost je i dalje tu.
Na ovom zadnjem poslu me počela opet hvatati anksioznost, bez nekog velikog razloga...sjediš tu cijeli dan, pogledam onaj miš-mokar, bole leđa/glava, stalno neka napetost i čekanje da ideš kući da se opustiš...
Sad sam ok, ali kad god se desi nešto neočekivano loše, ako ne uzmem tabletu za smirenju, u panici sam...

[vjesticanametli]

ja sam pripisivala stresu ogromnom glavobolju a i fakat nisam normalna koliko sam radila

to mi je bio bijeg od svega
al kad sam pocela ici doktorima god dana mi niko nije vjerovao covjece uzas i to cujem od svake osobe koja ima istu boleschuru … vazda pitanje kolko ti je trebalo da ti povjeruju prvo su rekli pij vode pa sport reko ne serite ba umirem aaaa to je psiha jel kmate problema reko imam kupicu machetu e onda hajte vi malo ovom i onom i tad sam saznala

jebeni stres pa smrt tate pa ja za bih nazad pa nakon 20 dana iseljenje bukvalno razvod ma raspala sam se bila na proste faktore titam dobro ja ikako jbg

mundzi super si odradila i bila s mamomi ja sam isto tako kad je bio vakat

[MunDzi]

Pa vjerovatno smo po prirodi skloni anksioznosti. Ja znam da sam po prirodi tip koji se sekira oko svega i svacega, I to se nece nikada promijeniti. Zivot nosi stresove, na zalost, ali medikamenti bar drze tu anksioznost na nekom "prihvatljivom" nivou, kad se ipak osjecamo koliko toliko u kontroli svog zivota. Mada niko nije u potpunoj kontroli svog zivota.

Nakon mamine smrti bila je korona. Nakon korone, stigli su me vlastiti zdravstveni problemi, tako da znam kako ti je. I to vise njih, jedan za drugim. Bilo je to fire fighting experience. Pocnes gasiti na jednoj strani, ono se rasplamsa na drugoj, pocnes gasiti na drugoj ono se rasplamsa na trecoj. Itd.

Da li je to u mojoj glavi ili je do medikamenta, ali ja mislim da sam kroz sve to prosla prilicno stabilno I racionalno upravo zbog djelovanja medikamenta za anksioznost.

[vjesticanametli]

jedna bolest nikad ne ide sama

znam sve
jedna mi je nako bezze al druga nije
zato sad samo svoje dupe gledam

[MunDzi]

jedna bolest nikad ne ide sama

znam sve
jedna mi je nako bezze al druga nije
zato sad samo svoje dupe gledam

Upravo tako.
Meni 6 njih nisu bezze I nekoliko koje su relativno beze u poredjenju sa ovih 6.

Dakle vodim na prvom mjestom.

[sikiriki]

Pa vjerovatno smo po prirodi skloni anksioznosti. Ja znam da sam po prirodi tip koji se sekira oko svega i svacega, I to se nece nikada promijeniti. Zivot nosi stresove, na zalost, ali medikamenti bar drze tu anksioznost na nekom "prihvatljivom" nivou, kad se ipak osjecamo koliko toliko u kontroli svog zivota. Mada niko nije u potpunoj kontroli svog zivota.

Nakon mamine smrti bila je korona. Nakon korone, stigli su me vlastiti zdravstveni problemi, tako da znam kako ti je. I to vise njih, jedan za drugim. Bilo je to fire fighting experience. Pocnes gasiti na jednoj strani, ono se rasplamsa na drugoj, pocnes gasiti na drugoj ono se rasplamsa na trecoj. Itd.

Da li je to u mojoj glavi ili je do medikamenta, ali ja mislim da sam kroz sve to prosla prilicno stabilno I racionalno upravo zbog djelovanja medikamenta za anksioznost.

Eh, to je to, nakon stenta su uslijedili drugi zdravstveni problemi zbog aspirina, i sve tako ukrug...ali i to je sad ok.
A da, ja sam imala prvi napad panike na fakultetu u 20. godini, iako nisam tada ni znala da je to bilo to, tako da je to priroda takva jednostavno.
Tebi se očito pomogli medikamenti. Ja bih baš voljela naći nešto da mi može pomoći na duže staze, jer kako kažeš, život nosi svašta sa sobom i moramo se moći nositi s tim...

[MunDzi]

Eh, to je to, nakon stenta su uslijedili drugi zdravstveni problemi zbog aspirina, i sve tako ukrug...ali i to je sad ok.
A da, ja sam imala prvi napad panike na fakultetu u 20. godini, iako nisam tada ni znala da je to bilo to, tako da je to priroda takva jednostavno.
Tebi se očito pomogli medikamenti. Ja bih baš voljela naći nešto da mi može pomoći na duže staze, jer kako kažeš, život nosi svašta sa sobom i moramo se moći nositi s tim...

Pa mozda ti ne odgovara taj medikament. Mozda bi neki bio bolji. Ili mozda ne uzimas ispravnu dozu. Sve to propitaj sa ljekarom.

A zasto imas probleme sa aspirinom? Zbog toga sto je to blood thinner?