Da li se na poslu takmicite sami sa sobom?

[smajlic]

Desava li vam se da uradite ono sto morate, ali onda sami sebi dodate jos posla, samo da biste bili brzi, bolji ili imali bolji rezultat od drugih? Kod mene se nekad pretvori u pravo takmicenje iako me niko uopste ne tjera.
Neki dan sam skontala nacin kako da radim vise.

Da li je to ambicija, kompetitivnost, radoholizam ili jednostavno potreba da sebi dokazujemo da mozemo vise?

Mozete li vi stati kad je posao zavrsen ili uvijek morate sebi naci jos nesto?

[Ommadawn]

Sam sa sobom se takmičim, da.
Uvijek mislim da mogu to bolje nego prethodni put.
Nekad i zajebem.
Ali ne dozvoljavam da me to dovede do stresa.
Jednom bilo - nikad više.

Sa kolegama se ne takmičim jer nemam razloga. Predajemo u različitim oblastima i jedni drugima priskačemo u pomoć kad zaškripi.

[medvjed23]

Kod mene uvijek ima posla. Nikad nije završen. Samo je pitanje: koliko ću završiti danas, koliko ostaviti za naredne dane?

A jesam, na ranijim poslovima, baš žestoko grizo. Završim sve što imam i onda sebi izmislim još posla. Nije baš lako naći uzrok takvog pristupa poslu... Al mislim da se dijelom radi o zahvalnosti... Dobar dio života sam proveo bez posla, bez prihoda... I onda, kad mi se posrećilo da dobijem neki posao, kad su mi neki ljudi ukazali povjerenje, htio sam pokazati da to cijenim...

I pokazo sam. I šefovi su to primijetili. I unaprijedili me. I sad puno radim zato što moram

[Socrates]

Ti si žrtva sopstvenog uspjeha.

[Bobi]

Posla uvijek ima, treba raditi .

[Socrates]

Ja imam dualan odnos prema poslu, i sad se pitam ima li to veze sa društvom u kojoj živim. Naprimjer, drastične su razlike između mene i mojih roditelja što se tiče odnosa prema poslu. Oni su uvijek radili ono što vole i za šta su se školovali. I dole kod nas, i ovdje u Kanadi.

Ja sam ovdje počeo raditi veoma rano, ne zato što sam morao ili što sam radoholičar, nego zato što mi je bilo zanimljivo i jer su tako radili i moji vršnjaci. Kad se bolje sjetim, niko od nas nije morao da radi tako rano. Niko nije morao šamarati hamburgere u McDonaldsu. Eto, to mi je bio prvi posao. To bih možda uslovno mogao i nazvati pozitivni peer pressure. Moj se tata ibretio što ja radim u tako mladim godinama. Mama je pustila da sam biram, bez puno komentara.

Otkad sam ušao u zrelost, stvari su ovakve. Sa jedne strane, uvijek žestoko grizem, što rekao Medo. Zbog sebe, ne zbog drugih. Sa druge strane, nemam nikakvih problema ostaviti posao jer sam našao drugi. Tako da to moje "griženje" najčešće i nema nekog racionalnog objašnjenja. Ne grizem da bih napredovao na poslu, jer nisam fanatično odan nijednom poslodavcu. Iz različitih razloga sam ostavljao poslove. Naravno da su pare bile motivacija, ali bilo je i dosade, zamorenost istim ljudima, zamorenost zbog office politics, ili good old fashioned bullshit.

[Duh]

da. i uvijek pobjedim
mislim da cu sutra da dam otkaz.
mislim da sam pretjerao u zadnji mjesec.

[Namazana]

Za mene vazi ona, za budalu uvijek ima posla

[Spock]

Mozda nekad, sad sam se opametio i vise to ne radim. Radim onoliko koliko treba i to je to.
Ono sto i dalje volim raditi je potrositi vrijeme na to da napravim nesto sto ce mi kasnije olaksati i ubrzati posao, pogotovo sto ce mi olaksati i smanjiti neki dosadni dio posla. Potrosim mozda koji dan na to, ali kroz par mjeseci mi se to nadoknadi drasticnom ustedom vremena koje onda recimo provedem na forumu.

[Namazana]

Odgovorno radim, evo najavila sam slobodne dane za sljedeci mjesec

[Bobi]

Tako ti je to kad se preko štele zaposliš .

[VR4G]

Uvjek se sjetim profesorice matematike kaže zene željne dokazivanja rade vise i il ostaju duze pa im na kraju vise posla navale i duze vrijeme.. kaže radite pametno a ne vise…