Djeca, novac ili strah – sta ljude zadrzava u nesretnom braku?

[smajlic]

Zasto ljudi ostaju u nesretnim brakovima – djeca, strah ili nesto trece?

Cesto se kaze "ostajem zbog djece“, ali koliko su zaista djeca razlog, a koliko navika, finansije, strah od samoce ili pritisak okoline?

Sta vi mislite – je li bolje ostati zajedno zbog djece ili se razvesti i pokusati napraviti sretniji zivot?

[sikiriki]

Definitivno se razvesti.
Sve dok oboje i dalje podržavaju djecu emotivno i finansijski, nema razloga biti nesretan i ostajati u braku. Djeca znaju da su ti ljudi nesretni i to utiče na njihovu viziju braka.
Zamisli radiš cijeli dan i kad treba da ideš kući da se opustiš čeka te tamo neko ko te iritira s kim ćeš se svađati i s kim nećeš biti opušten.

Koliko vidim iz okoline, bar ovdje, žene najčešće ostaju u braku zbog djece, jer ne žele da postanu samohrane majke i jer kod nas djeca automatski pripadnu majci, što znači da skoro sav teret oko toga pada na nju.
Tamo gdje ljudi provode 50/50 vremena sa djecom nakon razvoda je puno realnija i sretnija situacija, ali kod nas je to rijetkost.

[Mehaning]

Prije nekih 28 godina sam se razveo nakon 11 godina braka...

Vjerovatno zbog mog karaktera, da se sve može popraviti i da to i treba (baš sam se sjetio, da moram još par stvari probati na Bosch kava aparatu, iako več godinu dana imam novog Philipsa), valjda bi još i danas bio oženjen sa prvom ženom, da nije ona ustrajala na tome, da se razvedemo...

Na sreču nismo imali djece...

Sad sam drugi put oženjen i u vezi nekih 27 godina i moram priznati, da je bila u pravu...

Mada opet oko sebe vidim parove, koji su nesretni, a sve što bi im trebalo je to, da se obojicu dobro natuče po guzici sa remenom, da počnu malo razmišljati...

[Spock]

Nema pravila i to je od osobe do osobe zasto ostaju u vezi ili braku ako su nesretni, u svakom slucaju mogu reci da su svi navedeni razlozi pogresni.
Razumijem da je nekad lakse tako, ali isto tako mislim da to cini zivot komplikovanijim i da znacajno kvari kvalitet zivota.
Ako vise ne ide i nije to to, treba se rastati i nekako organizovati zivot, koliko god bilo tesko mislim da je bolje nego biti sa osobom koju vise ne volis.
Najgori izgovor je sta ce okolina reci, zivot je prekratak da bi ga zivjeli zbog drugih ljudi i njihovih misljenja, to sve treba odjebati i zivjeti svoj zivot.
Ne treba se ni prepustati navikama, ako je navika losa treba je promijeniti.
Ne treba ni zbog djece, djeca ce svakako imati priliku da vidjaju oba roditelja, a koliko god to bio sok za djecu, mislim da je i za njih bolje da se roditelji rastanu nego da odrastaju u nezdravoj sredini.
Ako su finansije, jbg razumijem da nije lako sa jednom platom, ali bolje se nekako malo stisnuti ali zivjeti normalan zivot zivjeti pod tenzijama i imati para, meni tu nema nikakve dileme.
Tesko mi je zamisliti i jedan opravdan razlog zasto bi neko ostao u losoj vezi ili braku.

[MunDzi]

Vrlo individualna odluka.

Ja samo znam da djeca razvedenih roditelja ipak pate zbog toga, bez obzira koliko god se roditelji trudili oko njih.

Znam par parova koji su zbog male djece odlucili da ostanu skupa, ali da zapravo nisu skupa.

Sa ovim jednim parom sam jako bliska te odlicno poznajem njihovu situaciju. Zivjeli su tako u porodicnoj kuci godinama. Odvijao se normalan porodicni zivot. Svako od njih je imao nekog sa strane, ali to je bila diskretnost da niko nije znao. Djeca su odrasla, curica I djecak. Jako fini mladi ljudi. Pozavrsavali fakultete. Imali su zaista sretno djetinjstvo. Odlicno poznajem tu familiju I znam rast I odgoj te djece I njihov porodicni zivot.

Smatram da su odlicno odradili svoj roditeljski posao. Mada oni su mogli tako jer medju njima nije bilo uzajamne mrznje.

[Duh]

Razvod braka izgleda sasvim drugacije kada ga prestanemo posmatrati kao raskid veze dvoje ljudi i pocnemo posmatrati kao moguce rasturanje porodice.
Jer brak mogu sklopiti dvoje, ali porodica vise ne pripada samo njima.
Njihova ljubav moze prestati, njihova seksualna privlacnost nestati, mogu cak zavoljeti druge ljude.
Ali time ne prestaje ono sto su zajedno stvorili.
Zato mi je pomalo cudno kada se pitanje razvoda svede na jednostavnu formulu: ako nisi sretan, idi.
Kao da je sreca pojedinca jedina vrijednost koju treba sacuvati.

Naravno, postoje brakovi u kojima je razvod jedini razuman izlaz.

Ali postoji i pitanje koje se danas mnogo rjedje postavlja:
Mora li se raspasti porodica samo zato sto se raspala ljubav izmedju roditelja?
Koliko se krije egoizma?
Ako je neko spreman zrtvovati porodicu zbog nove ljubavi, je li to pobjeda ljubavi ili pobjeda vlastite zelje?

Danas mnogi djecu koriste cak kao sredstva.

Generalno sam protiv razvoda braka dok su djeca mala, osim u stvarno kriticnim situacijama: nasilje, neimastina zbog nerada ili kockanja.

[Spock]

Razvod braka izgleda sasvim drugacije kada ga prestanemo posmatrati kao raskid veze dvoje ljudi i pocnemo posmatrati kao moguce rasturanje porodice.
Jer brak mogu sklopiti dvoje, ali porodica vise ne pripada samo njima.
Njihova ljubav moze prestati, njihova seksualna privlacnost nestati, mogu cak zavoljeti druge ljude.
Ali time ne prestaje ono sto su zajedno stvorili.
Zato mi je pomalo cudno kada se pitanje razvoda svede na jednostavnu formulu: ako nisi sretan, idi.
Kao da je sreca pojedinca jedina vrijednost koju treba sacuvati.

Naravno, postoje brakovi u kojima je razvod jedini razuman izlaz.

Ali postoji i pitanje koje se danas mnogo rjedje postavlja:
Mora li se raspasti porodica samo zato sto se raspala ljubav izmedju roditelja?
Koliko se krije egoizma?
Ako je neko spreman zrtvovati porodicu zbog nove ljubavi, je li to pobjeda ljubavi ili pobjeda vlastite zelje?

Danas mnogi djecu koriste cak kao sredstva.

Generalno sam protiv razvoda braka dok su djeca mala, osim u stvarno kriticnim situacijama: nasilje, neimastina zbog nerada ili kockanja.

Stvar je u tome sto bi ljubav i postovanje izmedju partnera trebala da bude osnova od koje je nastala ta porodica i od koje je sve krenulo, ako toga vise nema onda to sve vise nema smisla. Kakva je to onda porodica ako to dvoje zive kao cimeri, kakav se primjer daje djeci? Evo sve i da nema sad nekih svadja i da dvoje dostojanstveno prihvati da vise nisu jedno za drugo i nastave zivjeti kao cimeri, meni to bas i nije normalno i nije pravo okruzenje za podizanje djece, jer djeca trebaju da uce iz pimjera i trebaju da vide i osjete bliskost roditelja, a ne da im primjer budu roditelji koji su u stvari cimeri.
Zato ne mislim da je to egoisticno, ja bih prije rekao da je egoisticno kad ljudi pozure i prave djecu sa osobom koju jedva poznaju, jedva da su par godina bili u vezi i vjencaju se, naravno odmah idu djeca i onda tek nakon par godina zajednickog zivota skontaju da nisu jedno za drugo. To je egoizam zalijetati se tako i praviti djecu ako nisi siguran da je ta osoba prava za tebe, i to je po meni pravi nacin na koji treba razmisljati da se izbjegne rusenje porodice. Rijetke su situacije da se neko stvarno promijeni, vecinom je to da se ljudi nisu stigli upoznati kako treba.
Ako vec nisu mislili na vrijeme i zaletili se, onda mislim da je za sve manje lose da se rastanu, pa cak i za djecu.

[Duh]

Druze Spock, prestanak partnerske ljubavi sam po sebi ne dokazuje da je razvod najbolji izbor za djecu.
Vuce li se kroz sve i malo egoizma?
Dvoje ljudi nije uspjelo sacuvati brak. Nisu uspjeli pronaci zajednicki jezik, rijesiti nesuglasice, odrzati bliskost.
Ali su zato uvjereni da ce nakon razvoda uspjesno rjesavati sve ono sto nisu mogli dok su bili zajedno.

Zajednicki odgajati djecu, donositi odluke, uskladjivati obaveze, postovati dogovore. Ili ce, jos bolje, jedno od njih sve to uspjesnije raditi samo.
Naravno, moguce je. Nekima razvod zaista donese mir i bolju saradnju.

Ali otkud tolika sigurnost da ce dvoje ljudi koji nisu uspjeli zajedno rijesiti vlastite probleme odjednom postati izvrsni saradnici u rjesavanju problema svoje djece?
Ko je kocio, nastavit ce.

Ne tvrdim da brak treba sacuvati po svaku cijenu. I naveo sam neke slucajev, a ima ih jos...
Samo se pitam nije li ponekad lakse odustati od partnera nego od vlastitih ocekivanja.

Jer razvod moze zavrsiti brak. Ali ne moze razvesti roditelje od zajednicke odgovornosti.
A ona, za razliku od ljubavi, ne prestaje kada nam vise ne odgovara.

Puno je djece koja pate poslije, pa cak i onda kad dvoje najbolje igraju zajedno.
Jednostavno ne mogu stati na stranu odraslih, jer je previse onih seljobera koji izbjegavaju obavezu poslije ili nastavjaju sukob i nakon razvoda.
Previse onih koji kazu da nece ona vidjeti njegove pare, a i onih dama koje kazu da konacno disu, tako sto se prilicno skinu cak i zimi, pa ti gledaj 'picic na izvol'te' i naravno dubokoumni citat neke umjetnice.
Trazeci ljubav, podrsku i naravno razumjevanje.

Neka. Svako ima pravo na novi pocetak.
Samo sto izmedju alimentacije koju neko ne zeli platiti i nove ljubavi koju neko zeli pronaci postoji jedno (ili vise) dijete koje nije trazilo ni jedno ni drugo.

Odrasli su se barem nekada voljeli. Imali su svoje dobre dane, svoje izbore i svoje razloge.
Dijete nije biralo nista. Cak ni njih.

[Spock]

Druze Spock, prestanak partnerske ljubavi sam po sebi ne dokazuje da je razvod najbolji izbor za djecu.
Vuce li se kroz sve i malo egoizma?
Dvoje ljudi nije uspjelo sacuvati brak. Nisu uspjeli pronaci zajednicki jezik, rijesiti nesuglasice, odrzati bliskost.
Ali su zato uvjereni da ce nakon razvoda uspjesno rjesavati sve ono sto nisu mogli dok su bili zajedno.

Zajednicki odgajati djecu, donositi odluke, uskladjivati obaveze, postovati dogovore. Ili ce, jos bolje, jedno od njih sve to uspjesnije raditi samo.
Naravno, moguce je. Nekima razvod zaista donese mir i bolju saradnju.

Ali otkud tolika sigurnost da ce dvoje ljudi koji nisu uspjeli zajedno rijesiti vlastite probleme odjednom postati izvrsni saradnici u rjesavanju problema svoje djece?
Ko je kocio, nastavit ce.

Ne tvrdim da brak treba sacuvati po svaku cijenu. I naveo sam neke slucajev, a ima ih jos...
Samo se pitam nije li ponekad lakse odustati od partnera nego od vlastitih ocekivanja.

Jer razvod moze zavrsiti brak. Ali ne moze razvesti roditelje od zajednicke odgovornosti.
A ona, za razliku od ljubavi, ne prestaje kada nam vise ne odgovara.

Puno je djece koja pate poslije, pa cak i onda kad dvoje najbolje igraju zajedno.
Jednostavno ne mogu stati na stranu odraslih, jer je previse onih seljobera koji izbjegavaju obavezu poslije ili nastavjaju sukob i nakon razvoda.
Previse onih koji kazu da nece ona vidjeti njegove pare, a i onih dama koje kazu da konacno disu, tako sto se prilicno skinu cak i zimi, pa ti gledaj 'picic na izvol'te' i naravno dubokoumni citat neke umjetnice.
Trazeci ljubav, podrsku i naravno razumjevanje.

Neka. Svako ima pravo na novi pocetak.
Samo sto izmedju alimentacije koju neko ne zeli platiti i nove ljubavi koju neko zeli pronaci postoji jedno (ili vise) dijete koje nije trazilo ni jedno ni drugo.

Odrasli su se barem nekada voljeli. Imali su svoje dobre dane, svoje izbore i svoje razloge.
Dijete nije biralo nista. Cak ni njih.

Slazem se da i nakon razvoda neka saradnja treba postojati, i naravno da nista ne garantuje da ce to funkcionisati, to itekako zavisi od toga kakvi su ljudi, kakve su probleme imali i slicno.
Kad par koji se vise ne voli ostane skupa zbog djece, ako im obaveze nece funkcionisati kad nisu zajedno, nece ni ako ostanu zajedno zbog djece, a tada je puno vise preklapanja i puno vise dogovora oko organizacije zajednickog zivota, tako da mislim da moze biti samo gore i teze ako su skupa.

Naravno da djeca pate i da im nije lako kad se roditelji razvode, ali mislim da isto tako pate i kad vide da nesto nije u redu (a itekako vide i osjete) pa se onda pitaju sta ce biti, hoce li se rastati i slicno. To moze trajati godinama i stalno izazivati strah kod djece i iscekivanje sta ce biti, kad se jednom rastanu bude sok ali se u neka doba naviknu i bude vjerovatno lakse nego to stalno iscekivanje i strah.
Nisu svi ljudi isti pa tako ni djeca, ne dozivljava to svako isto i ne tvrdim da je obavezno za svu djecu bolje da se roditelji rastanu nego da ostanu na silu zajedno, ali imam utisak da je vecinom u konacnici bolje da se rastanu i za djecu, a pogotovo za same roditelje.
Sve ovo govorim pod pretpostavkom da su roditelji u takvoj fazi da tu stvarno vise ne moze da se rijesi problem, uvijek sam za to da se problemi prvo probaju rijesiti a ne da se odmah trazi razvod, znam sigurno da ima dosta slucajeva gdje je par bio pred razvodom ali su stvarno rijesli probleme i sretni su nakon toga, tako da sve ovo govorim o slucajevima gdje je takva situacija da se vise ne moze nista uraditi i da ostajanje skupa znaci bukvalno zivjeti na silu sa nekim sa kim vise ne zelis da zivis.

Opet na kraju, ja bih vise stavio fokus na prevenciju ovog problema, da se ljudi bolje upoznaju prije nego sto dobiju djecu, da budu sigurni da odgovaraju jedno drugom i da se smanje sanse da do toga ikako dodje kad dobiju djecu.

Ja to ne vidim kao stajanje na stranu odraslih, vec nacin da se zavrsi jedna veza koja je postala nezdrava i vise nije sigurno i ugodno okruzenje za dijete.

[Duh]

Druze Spock, prestanak partnerske ljubavi sam po sebi ne dokazuje da je razvod najbolji izbor za djecu.
Vuce li se kroz sve i malo egoizma?
Dvoje ljudi nije uspjelo sacuvati brak. Nisu uspjeli pronaci zajednicki jezik, rijesiti nesuglasice, odrzati bliskost.
Ali su zato uvjereni da ce nakon razvoda uspjesno rjesavati sve ono sto nisu mogli dok su bili zajedno.

Zajednicki odgajati djecu, donositi odluke, uskladjivati obaveze, postovati dogovore. Ili ce, jos bolje, jedno od njih sve to uspjesnije raditi samo.
Naravno, moguce je. Nekima razvod zaista donese mir i bolju saradnju.

Ali otkud tolika sigurnost da ce dvoje ljudi koji nisu uspjeli zajedno rijesiti vlastite probleme odjednom postati izvrsni saradnici u rjesavanju problema svoje djece?
Ko je kocio, nastavit ce.

Ne tvrdim da brak treba sacuvati po svaku cijenu. I naveo sam neke slucajev, a ima ih jos...
Samo se pitam nije li ponekad lakse odustati od partnera nego od vlastitih ocekivanja.

Jer razvod moze zavrsiti brak. Ali ne moze razvesti roditelje od zajednicke odgovornosti.
A ona, za razliku od ljubavi, ne prestaje kada nam vise ne odgovara.

Puno je djece koja pate poslije, pa cak i onda kad dvoje najbolje igraju zajedno.
Jednostavno ne mogu stati na stranu odraslih, jer je previse onih seljobera koji izbjegavaju obavezu poslije ili nastavjaju sukob i nakon razvoda.
Previse onih koji kazu da nece ona vidjeti njegove pare, a i onih dama koje kazu da konacno disu, tako sto se prilicno skinu cak i zimi, pa ti gledaj 'picic na izvol'te' i naravno dubokoumni citat neke umjetnice.
Trazeci ljubav, podrsku i naravno razumjevanje.

Neka. Svako ima pravo na novi pocetak.
Samo sto izmedju alimentacije koju neko ne zeli platiti i nove ljubavi koju neko zeli pronaci postoji jedno (ili vise) dijete koje nije trazilo ni jedno ni drugo.

Odrasli su se barem nekada voljeli. Imali su svoje dobre dane, svoje izbore i svoje razloge.
Dijete nije biralo nista. Cak ni njih.

Slazem se da i nakon razvoda neka saradnja treba postojati, i naravno da nista ne garantuje da ce to funkcionisati, to itekako zavisi od toga kakvi su ljudi, kakve su probleme imali i slicno.
Kad par koji se vise ne voli ostane skupa zbog djece, ako im obaveze nece funkcionisati kad nisu zajedno, nece ni ako ostanu zajedno zbog djece, a tada je puno vise preklapanja i puno vise dogovora oko organizacije zajednickog zivota, tako da mislim da moze biti samo gore i teze ako su skupa.

Naravno da djeca pate i da im nije lako kad se roditelji razvode, ali mislim da isto tako pate i kad vide da nesto nije u redu (a itekako vide i osjete) pa se onda pitaju sta ce biti, hoce li se rastati i slicno. To moze trajati godinama i stalno izazivati strah kod djece i iscekivanje sta ce biti, kad se jednom rastanu bude sok ali se u neka doba naviknu i bude vjerovatno lakse nego to stalno iscekivanje i strah.
Nisu svi ljudi isti pa tako ni djeca, ne dozivljava to svako isto i ne tvrdim da je obavezno za svu djecu bolje da se roditelji rastanu nego da ostanu na silu zajedno, ali imam utisak da je vecinom u konacnici bolje da se rastanu i za djecu, a pogotovo za same roditelje.
Sve ovo govorim pod pretpostavkom da su roditelji u takvoj fazi da tu stvarno vise ne moze da se rijesi problem, uvijek sam za to da se problemi prvo probaju rijesiti a ne da se odmah trazi razvod, znam sigurno da ima dosta slucajeva gdje je par bio pred razvodom ali su stvarno rijesli probleme i sretni su nakon toga, tako da sve ovo govorim o slucajevima gdje je takva situacija da se vise ne moze nista uraditi i da ostajanje skupa znaci bukvalno zivjeti na silu sa nekim sa kim vise ne zelis da zivis.

Opet na kraju, ja bih vise stavio fokus na prevenciju ovog problema, da se ljudi bolje upoznaju prije nego sto dobiju djecu, da budu sigurni da odgovaraju jedno drugom i da se smanje sanse da do toga ikako dodje kad dobiju djecu.

Ja to ne vidim kao stajanje na stranu odraslih, vec nacin da se zavrsi jedna veza koja je postala nezdrava i vise nije sigurno i ugodno okruzenje za dijete.

Druze Spock, sada smo vec blize jedan drugome.
Ali primjecujem da uporno polazis od pretpostavke da dvoje ljudi koji se vise ne vole kao ljubavnici automatski stvaraju nezdravo okruzenje za djecu.

Zasto?

Zar je nemoguce da se dvoje ljudi prestane voljeti romanticno, a da se i dalje postuju, razumiju, smiju zajedno i uspjesno odgajaju djecu?
Nije svaki brak bez ljubavi rat. Kao sto nije ni svaki razvod mir.
Obicno se iza toga krije sukob, egoizam i doza tvrdoglavosti.

Kazes ida djeca osjecaju kada nesto nije u redu. Naravno da osjecaju. Ali mogu osjetiti i postovanje, sigurnost i zajednistvo roditelja koji vise nisu zaljubljeni. Njezna djeca cesto i glorificiraju roditelje. Onda udar. Oni ce uzeti kao razlog razvoda to psihicko maltretiranje, a ne osvrnuti se koga njihovo ponasanje i njihove odluke ponekad i unistavaju.

A sta, zapravo, fali roditeljima da ponekad malo i odglume?
Ne mislim na veliku ljubav, nego na osmijeh, strpljenje, malo njeznosti i pristojnosti.
Uostalom, mnogi su godinama uspjesno glumili sretan brak pred rodbinom, komsijama i prijateljima, a jedno drugom okrenu ledja ili kriju poruke na tel.

Zanimljivo kako im bas pred vlastitom djecom ponestane glumackog talenta.

Ne govorim da djecu treba odgajati u lazi. Govorim da djeca ne moraju biti publika svakoj nasoj frustraciji, razocaranju i neispunjenoj zelji.
Ti stalno spominjes roditelje koji zive na silu.
A ja govorim i o onima koji mogu svjesno odluciti da njihov zajednicki zivot ima jos neki smisao osim medjusobne zaljubljenosti.

Ne tvrdim da je ostanak uvijek bolji, niti da je razvod pogresan.
Tvrdim samo da sreca odraslih nije jedino mjerilo uspjeha porodice.

I zato bih postavio jedno neugodno pitanje:

Jesmo li spremni zbog djece promijeniti nesto kod sebe ili smo spremni samo promijeniti partnera?
Jer ponekad razvod zaista rijesi problem.

A ponekad samo preseli dvoje istih ljudi na dvije adrese, pa dijete mora putovati izmedju njihovih nerijesenih problema.
I jos ga ucimo da bude iskreno, dok mu objasnjavamo zasto mama i tata nisu mogli izdrzati zajedno, jer se ne razumiju i drugacije gledaju na zivot. sada ocekuju od njega maksuma — da razumije oboje.
A kad dijete bas i ne razumije, onda kazu-ova danasnja djeca...

Ti si samo zrtva moderne propagande, küchenpsihologije i feminizma.
Ide to sve jos i dalje. Vec se prica kako su samostalne zene bez djece sretnije, nego zene sa djecom. Udane ili ne.
Jer ove slobodne ce ostvariti lakse svoje sne.

[Duh]

Naravno da sam mogao precutati ovo zadnje, ali moram zadrzati malo imidz muskog soviniste, antifeministe itd...