Djeca, novac ili strah – sta ljude zadrzava u nesretnom braku?

[Mehaning]

Vrlo individualna odluka.

Ja samo znam da djeca razvedenih roditelja ipak pate zbog toga, bez obzira koliko god se roditelji trudili oko njih.

Znam par parova koji su zbog male djece odlucili da ostanu skupa, ali da zapravo nisu skupa.

Sa ovim jednim parom sam jako bliska te odlicno poznajem njihovu situaciju. Zivjeli su tako u porodicnoj kuci godinama. Odvijao se normalan porodicni zivot. Svako od njih je imao nekog sa strane, ali to je bila diskretnost da niko nije znao. Djeca su odrasla, curica I djecak. Jako fini mladi ljudi. Pozavrsavali fakultete. Imali su zaista sretno djetinjstvo. Odlicno poznajem tu familiju I znam rast I odgoj te djece I njihov porodicni zivot.

Smatram da su odlicno odradili svoj roditeljski posao. Mada oni su mogli tako jer medju njima nije bilo uzajamne mrznje.

Ja mogu za svoje roditelje slobodno reči, da bi za mene bilo bolje da su se razveli čim prije, to bolje...

Iako kao djete nisam tako mislio...

[sikiriki]

@Mehaning Isto tako, vjerujem da dobar dio mojih današnjih problema vezanih za anksioznost proističe upravo iz mog djetinjstva, kad su se svađali, stalno je bila prisutna ta neka napetost, sjećam se da sam plakala kad bi se svađali i da mi je mama govorila kao šta ja imam plakati samo zato što se oni svađaju.
Dan danas ih gledam kako se infantilno ponašaju, čak nekad traže da im ja budem kao sudija u nekim svađama, za ne povjerovati
Srećom, ja sam baš izabrala partnera koji je suprotnost od mojih roditelja, kao i njegovi roditelji, i nemamo uopće te obrasce ponašanja kakav su imali/imaju moji roditelji.
Danas tačno mogu vidjeti kad bolje nekoga upoznam iz kakvog je doma došao, većina ljudi koje znam čiji su roditelji ostali zajedno nepotrebno imaju problema sa mentalnim zdravljem, od depresije, do anksioznosti itd.

[Duh]

I bas ce dvoje ljudi koji godinama nisu mogli normalno razgovarati, nakon razvoda odjednom fino sjesti za stol i dogovarati se o odgoju djece.

Do jucer se nisu mogli dogovoriti ni oko toga ko je za sta kriv, a od sutra ce uskladjivati odgoj, skolu, troskove, vikende, praznike i sve one sitnice oko kojih se nisu slagali ni dok su zivjeli zajedno.
Naravno, nekima razvod zaista donese mir i omoguci bolju saradnju, pogotovo kad se umjesa policija...

Ali zanimljivo je to ocekivanje da se razvodom, osim bracnog statusa, automatski mijenjaju i karakter, razum, strpljenje i sposobnost dogovaranja.
Ako dijete toliko tesko podnosi roditeljske svadje, otkud sigurnost da ce lakse podnijeti njihov razvod?

Mozda hoce. Ali mozda ce sada, osim njihovih svadja, morati podnositi i razdvojenost, selidbe i strah da ce izgubiti bliskost s jednim roditeljem.
A onda maceha, ocuh ...

A ako roditelji nastave ratovati i poslije razvoda, sta smo zapravo rijesili?
Ono sto nisu mogli zbog braka, sada ce moci zbog djece.
Samo mi nije jasno zasto se djece nisu sjetili dok su jos bili u braku.

[Duh]

Zanimljivo je kako se govori o roditeljskim svadjama, kao da sva djeca imaju isti nervni sistem i dolaze s fabrickim podesavanjima.
Djeca odrastaju u istoj kuci, uz iste roditelje i iste svadje. Jedno odraste sasvim stabilno, drugo godinama pokusava sastaviti vlastitu glavu.

Zasto?
Jedno misli-Pomirit ce se.
Drugo- Razvest ce se. Sigurno sam ja nesto skrivio!
Trece se pravi da nista ne cuje, a nakon svadje podje plakati i roditelji oko njega provedu sat vremena pitajuci ga zasto place.
Dijete im poslije odgovori da hoce psa.
Cetvrto glumi mirovne snage UN-a, a peto postane bracni savjetnik prije nego sto nauci tablicu mnozenja...itd

Neka djeca imaju baku, djeda ili nekoga ko im pruza sigurnost. Druga imaju samo roditelje koji se svadjaju oko toga ko je kriv sto se dijete cudno ponasa.

A ima i one divne, mirne djece koja nikada ne prave probleme.
Roditelji ponosni. Nasa djeca nisu traumatizirana! Cak im djeca sluze kao neka terapija i da svaku svadju nekako izglade..

Zato nije svaka roditeljska svadja trauma. Niti je svako mirno dijete sretno.
Djeca mogu iz svadje nauciti kako se razgovara, popusta, priznaje pogreska, miri i oprasta.
Ali mogu nauciti i da su odgovorna za srecu svojih roditelja.

[MunDzi]

Vrlo individualna odluka.

Ja samo znam da djeca razvedenih roditelja ipak pate zbog toga, bez obzira koliko god se roditelji trudili oko njih.

Znam par parova koji su zbog male djece odlucili da ostanu skupa, ali da zapravo nisu skupa.

Sa ovim jednim parom sam jako bliska te odlicno poznajem njihovu situaciju. Zivjeli su tako u porodicnoj kuci godinama. Odvijao se normalan porodicni zivot. Svako od njih je imao nekog sa strane, ali to je bila diskretnost da niko nije znao. Djeca su odrasla, curica I djecak. Jako fini mladi ljudi. Pozavrsavali fakultete. Imali su zaista sretno djetinjstvo. Odlicno poznajem tu familiju I znam rast I odgoj te djece I njihov porodicni zivot.

Smatram da su odlicno odradili svoj roditeljski posao. Mada oni su mogli tako jer medju njima nije bilo uzajamne mrznje.

Ja mogu za svoje roditelje slobodno reči, da bi za mene bilo bolje da su se razveli čim prije, to bolje...

Iako kao djete nisam tako mislio...

Ali tvoja zadnja recenica je kljucna. Tako da....

U prevodu, kao dijete si ipak zelio da su ti roditelji skupa.

[Mehaning]

Ja mogu za svoje roditelje slobodno reči, da bi za mene bilo bolje da su se razveli čim prije, to bolje...

Iako kao djete nisam tako mislio...

Ali tvoja zadnja recenica je kljucna. Tako da....

U prevodu, kao dijete si ipak zelio da su ti roditelji skupa.

Od djeteta ne možeš očekivati, da zna, što je za njega dobro...

[Duh]

Odrasli obicno znaju sta je za njih bilo najbolje kad su se ozenili, onda obicno znaju i kad se razvode.
Ispostavilo se da nisu znali ni s kim su se vjencali.
Ali nema veze. Sada znaju nesto mnogo vaznije.
Da je razvod najbolji za dijete.
Fascinantno je koliko odrasli mogu pogrijesiti u vlastitom zivotu, a da nikada ne izgube pravo da budu strucnjaci za tudje.

[MunDzi]

Ali tvoja zadnja recenica je kljucna. Tako da....

U prevodu, kao dijete si ipak zelio da su ti roditelji skupa.

Od djeteta ne možeš očekivati, da zna, što je za njega dobro...

Dijete intuitivno zna da zeli oba roditelja pored sebe.

Smatram da je pravljene djece najodgovorniji posao I da roditelji imaju obavezu i duznost prema svojoj djeci. A to je prije svega da im obezbjede sigurnost, stabilnost i dom bez porodicnih trzavica.

Biti dobar roditelj svojoj djeci zahtjeva dosta nesebicnosti. Na zalost ljudi ne razmisljaju o tome prije nego se odluce da prave djecu. Vode se mislju tipa ako ide ide, ako ne ide onda ima razvod I cao. I takvo nonsalantno razmisljanje bi bilo ok ukoliko nema djece. Ali tamo gdje su djeca, njihov najbolji interes treba da bude zastupljen od strane oba roditelja, a to je da ne unose nemir i nestabilnost u zivote svoje djece dok su u razvoju.

Naravno, tamo gdje postoji ocigledna agresivnost u porodici I slicni problemi vecih razmjena, tu treba razvod. Ali u nekim blazim slucajevima gdje ona prvobitna zaljubljenost pa i ljubav pocinje da jenjava, vala nek se potrude da svoj brak osvjeze. I radi sebe i radi svoje djece. Na kraju krajeva, nije to dijete trazilo od njih da ga naprave. To je bila njihova odluka. Samim time imaju odgovornost da tom djetetu ne remete zivot.

[sikiriki]

Ja tebe razumijem, ali sigurnost, stabilnost i dom bez porodičnih trzavica se ne može imati kod dvoje ljude koji se ne podnose i koji se ne mogu složiti oko elementarnih stvari. To je upravo ono što fali u porodici onih koji su u braku, a ne bi trebali biti.
Slažem se da većina ne razmišljaju o tome šta znači imati dijete prije nego što ga dobiju.
Ne znam nikoga ko se razveo "zato što nema više prvobitne zaljubljenosti/ljubavi".
Ali ima jako puno ljudi koji se vjenčaju jer je ona već trudna ili jer im je "krajnje vrijeme", ušli u neke godine i sl. i onda kad dobiju dijete krenu još veće svađe/problemi.
Ne razumijem zašto bi bilo (za dijete) bolje živjeti u kući punoj tenzija sa oba roditelja, nego sa razvedenim (smirenim) roditeljima gdje nisi svaki dan svjedok svađama i problemima.

[Ommadawn]

Nema tog djeteta na svijetu koje ce se osjecati dobro ako primjeti, cak i intuitivno, da se jedno od roditelja ne osjeca dobro, pa cak ni da je jedna rijec izgovorena.
Djeca osjete vise i bolje nego sto mi sami mislimo.

[Mehaning]

Od djeteta ne možeš očekivati, da zna, što je za njega dobro...

Dijete intuitivno zna da zeli oba roditelja pored sebe.

Smatram da je pravljene djece najodgovorniji posao I da roditelji imaju obavezu i duznost prema svojoj djeci. A to je prije svega da im obezbjede sigurnost, stabilnost i dom bez porodicnih trzavica.

Biti dobar roditelj svojoj djeci zahtjeva dosta nesebicnosti. Na zalost ljudi ne razmisljaju o tome prije nego se odluce da prave djecu. Vode se mislju tipa ako ide ide, ako ne ide onda ima razvod I cao. I takvo nonsalantno razmisljanje bi bilo ok ukoliko nema djece. Ali tamo gdje su djeca, njihov najbolji interes treba da bude zastupljen od strane oba roditelja, a to je da ne unose nemir i nestabilnost u zivote svoje djece dok su u razvoju.

Naravno, tamo gdje postoji ocigledna agresivnost u porodici I slicni problemi vecih razmjena, tu treba razvod. Ali u nekim blazim slucajevima gdje ona prvobitna zaljubljenost pa i ljubav pocinje da jenjava, vala nek se potrude da svoj brak osvjeze. I radi sebe i radi svoje djece. Na kraju krajeva, nije to dijete trazilo od njih da ga naprave. To je bila njihova odluka. Samim time imaju odgovornost da tom djetetu ne remete zivot.

Nije mi baš najjasnije, zašto to meni objašnjavaš...

To bi trebala prije nekih 60 godina mojim roditeljima objasniti...

[MunDzi]

Ma nema tu nekog pravila. Svacija situacija je specificna.

Ne tvrdim da svi trebaju ostati u braku. Ali tvrdim da razvod dok su djeca u razvoju itekako ostavlja velike permanentne posljedice na tu djecu.

[Mehaning]

Ma nema tu nekog pravila. Svacija situacija je specificna.

Ne tvrdim da svi trebaju ostati u braku. Ali tvrdim da razvod dok su djeca u razvoju itekako ostavlja velike permanentne posljedice na tu djecu.

Leteči tanjuri po kuči isto posljedice ostavljaju, da drugo ne nabrajam...

Za sebe mogu tvrdjeti, da bi bilo bolje, da moji roditelji nikad nebi skupa bili...

Opet ne mogu tvrditi, da je to pravilo...

[Ommadawn]

Permamentne posljedice ostavlja i kad se roditelji svadjaju, kada su roditelji udaljeni jedno od drugog, kada ne spavaju vise u istom krevetu itd.

[Ommadawn]

A ko nije radio s djecom ciji je roditelj bio izlozen nasilju od strane drugog roditelja...
Koje su to posljedice i koliko sam sati izdvojio razgovora sa takvom djecom. Ostavis masine, alate, sve i sjednes u neku prostoriju i slusas te price dok dijete s druge strane smrca.
Par puta sam morao izvjestiti socijalnu sluzbu, pa se ukljuci policija, pa ovo, pa ono....
I onda dodjes kuci, iskljucis telefon i pokusas da sve to svaris.

Najgore je kad takvi roditelji ipak odluce da ostanu zajedno...

[Duh]

Tema je sta ljude zadrzava u nesretnom braku...

Niko od nas ne tvrdi da treba ostati u braku gdje je nasilje, a stalno se tome pise..
Ne moze se bas smatrati da je svadja nasilje.
Nasilje i zlostavljanje su zakonski kaznjivi. Svadjanje nije. Mada oboje mogu tvrditi da ih se psihicki maltretira. Obicno takvi izbjegavaju bracno savjetovaliste.
Ja u stvari sad skoro zadnjih godina i ne znam ko se razveo iz moje blizine zbog nasilja. Stvarno se ne mogu na prvu sjetiti.

I mislim cak da se zbog djece najmanje ostaje dalje u braku.
Ali mnogi izbjegavaju dugove, kako god se mogu izbjeci i zadrzali bi komociju.
Neki nece da se rastanu zbog vecere, a neki se rastanu jer se zena udebljala i ljubavnica ima bolje i vece sise i manje godina.
Nekima smrdi muz od alkohola...itd.
Onom se odjednom otvorile oci za sve one koje je propustio.

Ali puno ih se razvode sa problemima, koje mnogi sa lakocom rjesavaju.

Snaga je u zajednistvu i familiji.