Hrvatska

[laga-nini]

..kod nas su ulazili na scenu pocetomnstoljeca sad ne..to sad nas imitiraju..a zasto je bakir sposobniji od njega molim llijepo ilnonajbparazit..eto odgovaram protupitanjem

[storm]

..kod nas su ulazili na scenu pocetomnstoljeca sad ne..to sad nas imitiraju..a zasto je bakir sposobniji od njega molim llijepo ilnonajbparazit..eto odgovaram protupitanjem

Eto tebi protupitanje, na koje si sam odgovori, ne moraš meni...
Bi li te bilo stid, poslati Keruma u Bruxelles?
Mene bi bilo za vas stid...
Nešto se ne mogu sjetiti ovakvih gluposti kod Bakira i Željka..


https://www.google.com/amp/s/express.24 ... -nas-24361

d29825d90c6601764466.jpeg

[laga-nini]

..ok postoji forma i sadržaj kerum je bio lokalni političar i maher za stvorit lovu..i viruj manje je nego se pričalo od ratnih profiterstva..a bakir to sto je seprtljavi sin da ne vridjam mrtvog aliju nebi njega progutacu pridjev..a lovu nije lako stvorit tj dodanu vrijednost zato je kerum ubprednosti

[storm]

..ok postoji forma i sadržaj kerum je bio lokalni političar i maher za stvorit lovu..i viruj manje je nego se pričalo od ratnih profiterstva..a bakir to sto je seprtljavi sin da ne vridjam mrtvog aliju nebi njega progutacu pridjev..a lovu nije lako stvorit tj dodanu vrijednost zato je kerum ubprednosti

Ja Kerumu ne osporavam privredne vještine... To stoji iza njega...
Al buraz, ne može biti političar...

[laga-nini]

..sad teskonie definirat sto je političar..nema tog zanata ..jedino ako politolozi po struci nebi mogli bit političari..

[Ommadawn]

Bakir je makar diplomirani arhitekta i kao sin tadašnjeg disidenta, se uspio i zaposliti.
Ovaj je bagerista u Lavčeviću zaradio kapital u Iraku pa po povratku otvorio trgovinu.
Titovu sliku u bageru, zamijenio Tuđmanovom kad je trebalo i to je to.

[laga-nini]

..ne triba je držat titinu i kupit misto u općini ..bas si ga osramotio time sto je šljaka zaradio uložio i dobio..umisto vegetira ko bakir..jbt fakultet jos je mozda završio ono..il slicno

[storm]

Nevjerojatno
Nitko nije kriv ...Apsurdistan rulz


Todorić oslobođen, pročitajte kako je obrazložena odluka da ga se oslobodi
Hina / Index Vijesti


Foto: Marko Lukunic/PIXSELL
POJAŠNJAVAJUĆI oslobađajuću presudu Ivici Todoriću i njegovim suoptuženicima u tzv. slučaju Mali Agrokor sutkinja Županijskog suda Maja Štampar Stipić naglasila je da tijekom postupka nije dokazano da su bivši vlasnik Agrokora i suoptuženici izvukli novac iz koncerna na način kako je tvrdilo tužiteljstvo.

''Nakon provedenog dokaznog postupka nije dokazano da bi optuženi počinili kaznena djela na način kako im se to stavlja na teret. Da bi optuženici bili proglašeni krivima mora biti dokazan svaki navod iz popisa optužnice. U ovom postupku činjenični navodi iz optužnice jednostavno nisu dokazani'', pojasnila je sutkinja.



Novac utrošen na savjetodavne usluge
Sudsko vijeće smatra da je uplaćeni novac utrošen na savjetodavne usluge koje su izvršene, dok tužiteljstvo nije iznijelo nijedan dokaz koji bi tome proturječio.

Sutkinja je podsjetila da ni jedan od ispitanih svjedoka nije potvrdio kako je trećeoptužena Piruška Canjuga tražila od prvooptuženog Todorića i drugooptuženog Ante Huljeva da pribave nepripadajuću dobit za švicarsku tvrtku Sigman Invest AG. ''To nije proizašlo niti iz jednog materijalnog dokaza'', dodala je Štampar Stipić.

Prema mišljenju sudskog vijeća, za oslobađajuću presudu je bio ključan iskaz svjedoka Valentina Vičića koji je izjavio da je na temelju ugovora s Huljevom obavio posao za Agrokor.

''Čak je i svjedok optužbe, koji je kupio Sigman Invest AG, potvrdio da je vidio dokumentaciju o poslu kojeg je obavio Vičić. Taj posao je u konačnici bio uspješan te je prethodio Agrokorovoj kupnji Mercatora'', dodala je sutkinja u pojašnjenju presude.

Sutkinja je dodala da su svjedoci srušili tezu tužiteljstva da nisu bile potrebne savjetodavne usluge, nego da su one poslužile isključivo za izvlačenje novca iz Agrokora. Uz to, sutkinja je istaknula da sve do pokretanja sudskog postupka nitko nije podigao spornih 1,25 milijuna eura s računa švicarske tvrtke, dok je izvanredna uprava Agrokora kasnije isplatila preko 83 milijuna eura za mnogobrojne savjetnike.



Odbijen je prijedlog tužiteljstva da se oduzme imovinska korist od tvrtke Sigman Invest AG, a troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Todorić i ostali od početka odbacivali optužbe
Svi optuženici od početka su odbacivali sve što im se stavljalo na teret.

Tužiteljstvo je tvrdilo da su Todorić, kao predsjednik uprave Agrokora, i Huljev, kao izvršni direktor financija, u koncernu 2013. zlouporabili položaj jer su na štetu koncerna omogućili plaćanje 1,25 milijuna eura u korist švicarske tvrtke za savjetodavne usluge, znajući da one nisu niti će biti obavljene u korist koncerna.



U optužnici su isticali da se švicarska tvrtka time nepripadno materijalno okoristila, dok je koncern oštećen za 1,25 milijuna eura. De Rossi, kao odgovornu osobu švicarske tvrtke, tužiteljstvo je teretilo da je Todoriću i Huljevu pomogla izdavanjem računa, u ime švicarskog trgovačkog društva, za navodno obavljene savjetodavne usluge.

Trećeokrivljenoj Canjugi, nekadašnjoj članici uprave Agrokora, stavljalo se na teret da je sudjelovala kao poticateljica prvookrivljenog i četvrtookrivljenice. U optužnici se ujedno navodi da su stvarni vlasnici švicarskog trgovačkog društva bili Huljev i Canjuga.

Ivica Todorić je još od studenoga 2017. pod istragom zbog nezakonitog pribavljanja više od milijardu kuna, a državno odvjetništvo je u tom, glavnom dijelu slučaja Agrokor, optužnicu podiglo 15. rujna.

[laga-nini]

..caca mu je stvorio Konzum i zbog toga završio u zatvoru povjest se ponavlja...nisam ga volio jer su radnička prava bila ništavna al stvorio je giganta ..mislim da je neoprezno uletio u Mercatoru i to ga he koštalo..prevelika dubioza velike kamate u vrime recesije i ADIO a sve te gluposti o helikopterima dvorcima to he hrana za sirotinju...

[Ommadawn]

Nevjerojatno
Nitko nije kriv ...Apsurdistan rulz


Todorić oslobođen, pročitajte kako je obrazložena odluka da ga se oslobodi
Hina / Index Vijesti


Foto: Marko Lukunic/PIXSELL
POJAŠNJAVAJUĆI oslobađajuću presudu Ivici Todoriću i njegovim suoptuženicima u tzv. slučaju Mali Agrokor sutkinja Županijskog suda Maja Štampar Stipić naglasila je da tijekom postupka nije dokazano da su bivši vlasnik Agrokora i suoptuženici izvukli novac iz koncerna na način kako je tvrdilo tužiteljstvo.

''Nakon provedenog dokaznog postupka nije dokazano da bi optuženi počinili kaznena djela na način kako im se to stavlja na teret. Da bi optuženici bili proglašeni krivima mora biti dokazan svaki navod iz popisa optužnice. U ovom postupku činjenični navodi iz optužnice jednostavno nisu dokazani'', pojasnila je sutkinja.



Novac utrošen na savjetodavne usluge
Sudsko vijeće smatra da je uplaćeni novac utrošen na savjetodavne usluge koje su izvršene, dok tužiteljstvo nije iznijelo nijedan dokaz koji bi tome proturječio.

Sutkinja je podsjetila da ni jedan od ispitanih svjedoka nije potvrdio kako je trećeoptužena Piruška Canjuga tražila od prvooptuženog Todorića i drugooptuženog Ante Huljeva da pribave nepripadajuću dobit za švicarsku tvrtku Sigman Invest AG. ''To nije proizašlo niti iz jednog materijalnog dokaza'', dodala je Štampar Stipić.

Prema mišljenju sudskog vijeća, za oslobađajuću presudu je bio ključan iskaz svjedoka Valentina Vičića koji je izjavio da je na temelju ugovora s Huljevom obavio posao za Agrokor.

''Čak je i svjedok optužbe, koji je kupio Sigman Invest AG, potvrdio da je vidio dokumentaciju o poslu kojeg je obavio Vičić. Taj posao je u konačnici bio uspješan te je prethodio Agrokorovoj kupnji Mercatora'', dodala je sutkinja u pojašnjenju presude.

Sutkinja je dodala da su svjedoci srušili tezu tužiteljstva da nisu bile potrebne savjetodavne usluge, nego da su one poslužile isključivo za izvlačenje novca iz Agrokora. Uz to, sutkinja je istaknula da sve do pokretanja sudskog postupka nitko nije podigao spornih 1,25 milijuna eura s računa švicarske tvrtke, dok je izvanredna uprava Agrokora kasnije isplatila preko 83 milijuna eura za mnogobrojne savjetnike.



Odbijen je prijedlog tužiteljstva da se oduzme imovinska korist od tvrtke Sigman Invest AG, a troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Todorić i ostali od početka odbacivali optužbe
Svi optuženici od početka su odbacivali sve što im se stavljalo na teret.

Tužiteljstvo je tvrdilo da su Todorić, kao predsjednik uprave Agrokora, i Huljev, kao izvršni direktor financija, u koncernu 2013. zlouporabili položaj jer su na štetu koncerna omogućili plaćanje 1,25 milijuna eura u korist švicarske tvrtke za savjetodavne usluge, znajući da one nisu niti će biti obavljene u korist koncerna.



U optužnici su isticali da se švicarska tvrtka time nepripadno materijalno okoristila, dok je koncern oštećen za 1,25 milijuna eura. De Rossi, kao odgovornu osobu švicarske tvrtke, tužiteljstvo je teretilo da je Todoriću i Huljevu pomogla izdavanjem računa, u ime švicarskog trgovačkog društva, za navodno obavljene savjetodavne usluge.

Trećeokrivljenoj Canjugi, nekadašnjoj članici uprave Agrokora, stavljalo se na teret da je sudjelovala kao poticateljica prvookrivljenog i četvrtookrivljenice. U optužnici se ujedno navodi da su stvarni vlasnici švicarskog trgovačkog društva bili Huljev i Canjuga.

Ivica Todorić je još od studenoga 2017. pod istragom zbog nezakonitog pribavljanja više od milijardu kuna, a državno odvjetništvo je u tom, glavnom dijelu slučaja Agrokor, optužnicu podiglo 15. rujna.

Uj´o vuk magarca - posred q-rca.

Jasta nego Apsurdistan.

[laga-nini]

..zasto apsurdistan..sudstvo je neovisno u normalnim zemljama..on je oslojodjen po jednoj od optužnica sto ne znaci da će hit oslobodjen po drugim il oslobodjen..nije 45 da se coviku osudi bez sudjenja..stormu ocito je

[laga-nini]

..mislim da će ovo mnoge razveselit...valjda i susjedi
HRVATSKA će sljedeće godine biti domaćin utrke Svjetskog prvenstva u reliju (WRC), potvrdila je danas FIA.

Jedan od najatraktivnijih sportskih događaja na svijetu, koji je prošle godine preko TV-a gledalo ukupno 836 milijuna gledatelja, održat će se od 22. do 25. travnja. Start Croatia Rallyja bit će u Zagrebu, a vozit će se po lokalnim cestama Zagrebačke, Karlovačke i Krapinsko-zagorske županije.



“Ovo je poseban dan za Hrvatsku te ovim putem želim čestitati Hrvatskom auto i karting savezu i njegovom predsjedniku Davorinu Štetneru na kontinuiranom razvoju koji je plod predanog rada. Podrška hrvatske vlade i gradonačelnika Zagreba omogućili su uspješan ulazak u kalendar za iduću sezonu, i na tome im želim zahvaliti. Cijenim njihovu pomoć i predanost. Zahvaljujem svima i želim vam uspješno prvo izdanje WRC Croatia Rallyja u idućoj, 2021. godini. Nadam se ću biti s vama i osobno proslaviti ovo veliko dostignuće koje je izvrsno za vašu zemlju. U međuvremenu ostanite sigurni i zdravi“, rekao je predsjednik FIA-e i dugogodišnji šef Ferrarija Jean Todt.

O WRC-u u Hrvatskoj pričalo se godinama, a FIA je napokon uvrstila utrku u Hrvatskoj u službeni kalendar Svjetskog prvenstva koje se 2019. godine vozilo na 13 lokacija u čitavom svijetu.

[Ommadawn]

Dosije druga Sačića

Saborski zastupnik Hrvatskih suverenista Željko Sačić, koji godinama prokazuje ‘Jugoslavene’ u javnom prostoru, 1985. u službenom dokumentu nacionalno se opredijelio baš kao Jugoslaven. Čovjek koji spada među opsjednutije pojedince kada je riječ o komunizmu, bio je član Saveza komunista Jugoslavije. Iako je zadnjih mjeseci veliki dio svog javnog djelovanja potrošio na prikazivanje Josipa Broza Tita krvolokom, kao mladić je napisao nježnu posvetu maršalu u kojoj se obvezao da će pronositi njegovu revolucionarnu misao. Jugoslaviju je pritom nazivao ‘našom domovinom’, obvezujući se da će je u ‘prvim redovima’ braniti od ‘svih napada’. Sve se to nalazi u Sačićevom partijskom dosjeu koji smo pronašli u Hrvatskom državnom arhivu, a iz kojeg je razvidno da nije samo pasivno baštinio knjižicu Saveza komunista. Nakon aktivnog djelovanja u socijalističkoj omladini, bio je i uzorni komunist u radnim strukturama. Sadržaj njegove članske dokumentacije, koji možete pogledati klikom na prvu fotografiju naše galerije, seže u kasne osamdesete godine i pokazuje da je, među ostalim, radio u sektoru jugoslavenske milicije zaduženom za čuvanje partijskih funkcionera i simbola jugoslavenske državnosti, od zgrade Saveza komunista do Titove vile Zagorje.
Sačić je postao pripadnik Jedinice za posebne zadatke, koja je redovno provodila vježbe za borbu protiv diverzantsko-terorističkih grupa. U partiji je bio član samoupravne radničke kontrole Republičkog sekretarijata unutrašnjih poslova
Iako javnosti dosad nepoznat, Sačićev raniji biografski put u isto je vrijeme tipičan za prosječnog hrvatskog nacionalista. Mnogi su građani za vrijeme Jugoslavije bili u partiji, ali samo naglašeni Hrvati poput Sačića grade karijere na opasnom prozivanju drugih za jugokomunističke i srbočetničke rabote, što je u njihovim glavama jedno te isto. Utoliko, njegovo karijerno sazrijevanje u Jugoslaviji ne bi bilo vrijedno spomena da nedavnim ulaskom u parlament nije postao dijelom srednje političke struje.
Sačićeve radikalne poruke, koje su još jučer imale doseg društvene i medijske margine, sada se iz tjedna u tjedan odašilju putem saborske govornice. Prije mjesec dana je na saborskom Odboru za veterane zatražio zabranu petokrake u javnom prostoru. Partizane je nazvao zločincima i masovnim ubojicama, a ministra branitelja Tomu Medveda pozvao da ne obnavlja devastirana spomen-obilježja antifašističkom pokretu, kamoli da ih uvrstiti u službeni komemorativni protokol. ‘Treba izbaciti svaki spomen na imena dokazanih ratnih zločinaca, protiv te ratno-zločinačke bagre (…) Država Hrvatska ne smije dati niti kune da se održavaju takva grobišta jer su to agresori’, urlao je Sačić u smjeru saborske zastupnice Radničke fronte Katarine Peović, koja je ukazala na sramotni tretman državnih tijela prema osloboditeljima od ustaško-nacističke okupacije. Istim intenzitetom i sličnim leksikom Sačić se nerijetko obračunava i sa živim osobama, najčešće s lijevo-liberalnog spektra. No za razliku od većine objekata njegovog nimalo benignog verbalnog nasilja, Sačić je doista bio u partiji. Ne samo da je bio, nego je u Jugoslaviji simbolički cjelivao stopala drugu Titu, divio se postignućima socijalističke revolucije i u praksi brinuo za sigurnost bivše države i njenih simbola.
Simboličan je u neku ruku i povod za ovaj tekst. Ove godine navršavaju se okrugla četiri desetljeća od primitka Sačića u Savez komunista. Dok je njegova koalicijska kolegica Ruža Tomašić kao članica ustaške terorističke organizacije u Kanadi pisala i recitirala pjesmice posvećene Anti Paveliću, mladi Sačić ispisivao je ode drugu Titu, komunizmu i Jugoslaviji. ‘Oduvijek mi je bila želja da postanem članom Saveza komunista Jugoslavije, da budem nosioc progresa, napretka, branioc u prvim redovima Naše domovine od svih vrsta napada, da nastavim gdje su drugi stali, da slijedim Titov put i Njegova djela. Ta želja ispunila mi se, stekao sam povjerenje drugova, radom koje ću i ubuduće opravdati, a oni su zauzvrat nagradili mene, jednom odlikom koja me potiče da još više radim i na svakom koraku izgrađujem Titovu misao’, napisao je 1980. godine sedamnaestogodišnji Sačić. Nadahnute rečenice pronašli smo u rukom ispisanom eseju, koji ukazuje na impresivan formativni put socijalističkog omladinca.
‘Oduvijek mi je bila želja da postanem članom Saveza komunista Jugoslavije, da budem nosioc progresa, napretka… da nastavim gdje su drugi stali, da slijedim Titov put i Njegova djela’, pisao je mladi Sačić
U Savez socijalističke omladine Jugoslavije primljen je 1976. godine, nakon što je kao pionir aktivno sudjelovao u saobraćajnoj sekciji, u sklopu koje je pohodio i natjecanja. Kao četrnaestogodišnji omladinac 1977. godine više je puta bio na radnim akcijama. Nakon upisa u srednju školu za unutrašnje poslove, Sačić je postao predsjednik razredne ispostave socijalističkih omladinaca, a potom i zamjenik omladinskog sekretara u školi za jugoslavenske milicionare. U travnju 1980. godine završio je zagrebačku Političku školu za omladinske aktiviste. Prije nego što je zatražio prijem u komuniste, bio je i sudionik takmičenja ‘Tito – revolucija – mir’. U partiju je primljen 23. svibnja 1980. godine, svega 19 dana nakon Titove smrti. U odluci o prijemu u Savez komunista Jugoslavije, sekretar ogranka partije Rešad Ramić piše da je Sačić ‘dobar drug i marljiv učenik’. ‘Zadatke obavlja na vrijeme i s voljom i kao takav svojim ponašanjem pozitivno djeluje na ostale drugove u svojoj sredini’, obrazložio je Ramić.
Po završetku srednje škole Sačić je ušao u milicijsku službu, gdje je nastavio ulagati nemali trud u profesionalnom i partijskom smislu. Postao je, naime, pripadnik Jedinice za posebne zadatke, koja je redovno provodila vježbe za akcije visokog rizika, kao što je borba protiv terorizma i ubačenih diverzantsko-terorističkih grupa. Sačić je imao povjerenje i u samoj partiji: od 1982. do 1984. godine bio je član samoupravne radničke kontrole Republičkog sekretarijata unutrašnjih poslova.
Iz partijske organizacije Jedinice za posebne zadatke odjavio se u lipnju 1984. godine. Sačićeva osnovna organizacija SK i radna pozicija postala je Jedinica milicije za osiguranje, koja se bavila zaštitom komunističkih glavešina i državotvornih objekata od posebnog značaja. ‘Njihove su stražarske kućice ispred Sabora, Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, Predsjedništva Socijalističke Republike Hrvatske, oni čuvaju ličnosti kao što su Milka Planinc, Mika Špiljak, dr. Dušan Dragosavac’, piše u jednom tekstu zagrebačkih milicijskih novina iz 1985. godine. U istom članku problematizira se manjak kadrova u Jedinici za osiguranje i činjenica da narednici tamo šalju svoje milicajce po kazni, premda bi zbog delikatnosti posla ove zadaće trebali obavljati ponajbolji pripadnici službe. Razlog je, ispostavilo se, monotonost posla koji pritom ne donosi značajne radničke beneficije. ‘A baš zbog mjesta na kojima radnici te jedinice rade trebalo bi više brinuti o izboru’, piše u tekstu u kojem se citira vrhušku ove policijske postrojbe, od komandira, šefova smjena pa do partijskih predstavnika. Jedan od šest visokopozicioniranih sugovornika koji su ukazivali na probleme i na nužne promjene bio je Željko Sačić. U tekstu se našao kao predsjednik zbora radnih ljudi Jedinice milicije za osiguranje. Sačić se požalio kako je teško okupiti ljude za ovaj posao, ističući da se na sastancima samo priča o plaćama, dok o ostalim stvarima ne stignu raspravljati.
Sačić u ovu jedinicu sasvim sigurno nije poslan po kazni. Osim što je bio na određenoj poziciji kao odgovorni milicajac, partija ga je pohvalila i zbog uzornog ponašanja na polju rada i društveno-političke aktivnosti. Nadležni sekretar Saveza komunista Muris Devedžić, koji je također citiran u spomenutom tekstu, napisao je u prosincu 1985. godine da je Sačić zbog ‘upornosti i zalaganja na radu istican ostalim radnicima kao primjer’. ‘Prisustvuje svim sastancima na kojima daje korisne prijedloge te se zalaže za najbolja rješenja’, naveo je Devedžić na sastanku ispostave Saveza komunista. Usporedo s avansiranjem na poslovno-partijskim pozicijama, čini se da se u Sačiću jasno profilirao i osjećaj nacionalne pripadnosti. U odluci o ulasku u partiju 1980. godine napisao je da je Hrvat po etničkoj pripadnosti. Pet godina poslije, u partijskom kartonu vlastoručno se odredio kao Jugoslaven po nacionalnosti.
Zadnji pisani trag o Sačiću u partijskom dosjeu, u kojem stoji i obavijest o urednom podmirenju financijskih obaveza prema dotadašnjoj osnovnoj organizaciji, nastao je 1988. godine. Nakon što je 1987. godine uz rad diplomirao na Pravnom fakultetu, imenovan je na poziciju kriminalista u odsjeku za gospodarski kriminal, gdje je po svemu sudeći dočekao rat. Ostatak priče je više-manje poznat. Njegovo sudioništvo u ratu postalo je zloglasno zbog optužbi za nemali doprinos jednoj od najsramotnijih epizoda hrvatske policije: ubojstvu srpskih civila u Gruborima. U iskazima u sudskim postupcima Sačić je naveden kao jedan od glavnih konspiratora u zataškavanju imena pravih počinitelja i nametanju priče o obračunu s krajiškim teroristima. Oslobođen je svake odgovornosti zbog zastare, a ne zbog neosporno dokazane nevinosti.
Kasnije je ideološki i politički vrludao, trčeći najčešće za duhom vremena. Zadnjih godina aktivno je sudjelovao u šatoraškoj kampanji hrvatskih veterana i paralelno s time gradio aktivističku priču o protivljenju Istanbulskoj konvenciji. Huškanje na neistomišljenike upario je s apelima protiv ‘rodne ideologije’, kao dio ekipe koja se otvoreno protivi gej brakovima i zalaže za zabranu pobačaja. Taj koktel nacionalizma i neokonzervativizma obilježio je brojne njegove istupe u zadnjoj predizbornoj kampanji u kojoj se našao na listi Domovinskog pokreta Miroslava Škore. No kao što je prokazivanjem nepostojećih jugokomunista u javnom prostoru u stvarnosti pljuvao na mladoga sebe, tako je i po pitanju agresivnog nametanja ultrakonzervativnih stavova prionuo poništavanju prethodnih faza vlastitog javnog djelovanja. Naime, prije 13 godina Sačić je kao predizborni kandidat HSLS-a za Sabor u anketi Jutarnjeg lista potvrdno odgovorio na pitanje treba li dopustiti homoseksualne brakove, a negativno na upit treba li u Hrvatskoj zabraniti abortus. Danas je, kako rekosmo, na snazi sasvim druga priča. Ili sasvim ista, ako se ovakav životni put sagleda u totalitetu, kao tipičan primjer ideološkog preobražaja bivšeg komunista u nepodnošljivo glasnog pronositelja hrvatstva.

Hrvoje Šimičević

[laga-nini]

SVJETSKI velikan sportske opreme Puma inspiriran Matom Rimcem i njegovim radom dizajnirao je 412 parova kopački koje će nositi najbolji nogometaši svijeta.

Puma te kopačke predstavlja kao najbrže kopačke na svijetu, a pušteno ih je 412 jer je to simbolična brojka koja označava najveću brzinu koju može postići Rimčev automobil.



Kopačke teže svega 90 grama, a kreatori ih opisuju kao najbolje kopačke koje su ikad proizvedene.

"Cilj nam je bio stvoriti najbrže i najekstremnije moguće kopačke za nogomet. Htjeli smo ljudima omogućiti da vide kako bi kopačke mogle biti dizajnirane u budućnosti", rekao je direktor proizvodnje Pume Dominique Gathier pa dodao:

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

"Promatrali smo kako se izrađuju hiperautomobili i prenijeli ključna saznanja u naš model kopački, s posebnim fokusom na to da smanjimo težinu kopačke, a zadržimo ostale vrhunske kvalitete."

Kopačke su izrađene od superlagane pletene mreže presvučene tankim slojem umjetne kože kako bi se osigurao dulji vijek trajanja. Imaju i dva "prozorčića" na petama, što je izravno inspirirano izgledom Rimčeva automobila.

[Ommadawn]

Kad kralj poentira:

ANTE TOMIĆ - Pogriješio sam zanimanje, desetljećima se bezveze potucam po novinama zanemarujući svoj istinski poziv...


Trebao sam biti švercer. Raste to saznanje u meni posljednjih dana. S nezadovoljstvom shvaćam kako sam pogriješio zanimanje, kako se desetljećima bezveze potucam po novinama zanemarujući svoj istinski poziv i svoje naslijeđe. Jer moji su oduvijek bili šverceri, krijumčari, kontrabanda. Tamo na krševitoj granici kod Imotskog puzali su nečujno kroz suhu travu kraj usnulih turskih zaptija, prtili snijegom zametene klance krišom od austrijskih i starojugoslavenskih žandara, derali opanke preko vjetrovitih visoravni bježeći od ustaškog redarstva, glumili kako su slaboumni kad bi ih uhvatila komunistička milicija, vazda s nečim opasnim, nezakonitim, obično duhanom, mirisnom, zlatnom škijom u vreći na leđima. Odmetnici od svake vlasti, vjekovima su odmjeravali od lakta i sultanu, i caru, i kralju, i poglavniku, i maršalu. Jednostavno nisu mogli bez toga. Duša bi ih zaboljela već kad bi samo zamišljali da uniformiranim nasilnicima svojevoljno daju i najmanji dio, ma i koliko je od nokta, svoje sirotinje.

To je i moja priroda i sam sebi ne mogu objasniti zašto sam joj se desetljećima opirao, radio protiv svoje krvi kupujući, bez izuzetka, samo ispravnu, uredno oporezivanu robu, dajući i bogu božje i caru carevo. Danas mi je žao zbog svake kutije s markicom Ministarstva financija koju sam ikad kupio na trafici. Kakva sam budala bio! Da mogu sakupiti pepeo stotina hiljada onih cigareta koje sam popušio dok sam pušio, svega bih ga, svih petnaest tona, pokajnički istresao po tjemenu.

A možda nije sve izgubljeno. Da se potrudim, još bih mogao biti u gori hajduk. Negdje u Hercegovini, u kući neke udovice, imao bih skladište rezanog duhana i strmom ga stazom između borova po mjesečini, pored svih policijskih patrola s njemačkim ovčarima, toplinskim kamerama i dronovima, nosio preko granice. U inat vlastima, poveo bih i jednu obitelj sirijskih izbjeglica, nekog Ibrahima sa ženom i dvoje djece. Ako bi mi bili simpatični, ne bih im ništa naplatio. Pred zoru bi došli preko brda u Hrvatsku i u ruševini jedne pojate u Ričicama, poviše kuće Mate Matišića, ukrcali se u Ladu Nivu koju sam dan ranije maskirao odsječenim granama. Otkrio bih napokon svoje poslanje, ispunio zavjet precima vozeći švercani teret krivudavom cestom put mora, dok bi Ibrahimova djeca na stražnjem sicu pjevala arapske brojalice.

Vjerojatno bih se tada ponovno odao poroku kojega sam prije tri i po godine napustio, ali nijedna legalna cigareta ne bi više dotakla moje usne. Pušio bih totalno nedomoljubno, veleizdajnički, samo svoju robu da nijedan uhljeb nijedne popišane lipe od mene ne dobije. Udisao bih žudno rukom smotani duhan sve do žutih noktiju, palio jednu na drugu u slavu svoga slobodnog i neukrotivog duha.

Moji su krijumčarski djedovi bili u pravu, svi činovnički kicoši podrezanih brkova, u modrim jaknama sa zlatnom dugmadi, koga god predstavljali, svi su oni jednake podle ništarije. Pa i ako su vaše vjere i vašeg roda, nijednome od njih ništa zaista ne dugujete. Ako pušite, imate svako pravo popizditi kad ministar zdravstva Milan Kujundžić stane mudrovati kako je svrha poskupljenja cigareta potaknuti pušače da odustanu od nezdrave navike. Užasan je bezobrazluk toga ministra kojemu kao da nije dosta da vas institucionalno pljačka, dere vas nemilosrdno kao Musa jarca, već vam još tvrdi kako on to za vaše dobro čini.

Pa i argument kako su pušači veći teret za javno zdravstvo jednako je bezvrijedan. Više i ne pamtimo koliko je puta cijena duhana otišla gore. Teško je ocijeniti nakon svih inflacija i konverzija, prvo iz jugoslavenskih dinara u hrvatske, a zatim iz hrvatskih dinara u kune, ali mene ne bi čudilo da račun pokaže kako se za jednu kutiju danas plaća koliko je prije trideset godina čitava šteka stajala. Cijena jednog jednostavnog i jeftinog proizvoda višekratno se umjetno pumpala da bi se, kao, liječili bezbrojni duhanski ovisnici oboljeli od karcinoma dišnih puteva. Ali koliko ih je zaista izliječeno? Bolesnici i dalje leže s cjevčicama u nosu u onkologijama i pulmologijama smještenim u starim austrougarskim kasarnama punim vlage i propuha. Nesretnici su sasvim bijeli u licu, ali ne od bolesti, već od sitnog gipsa što iz napuknutog plafona sipi po njima.

Baš svako se hrvatsko ministarstvo zdravstva od devetsto devedesete razmetalo kako će dodatnim nametom na cigarete nevjerojatno unaprijediti medicinske usluge. I hadezeovske i esdepeovske administracije ugrabile su milijarde na duhanu, a da u gotovo trideset godina nijednu novu bolnicu nisu sagradili. Sve ono što su obećavali potrošiti na zdravlje hrvatskog čovjeka otišlo je na koncu za nezasitnog činovničkog Moloha, besmislene državne agencije, javna poduzeća, crne luksuzne limuzine, na crkve, braniteljske udruge i penzije dosad neutvrđenog broja generala Hrvatskog vijeća obrane. Zbog toga je zaista vrijedilo pušiti cigarete s markicom Ministarstva financija, da Željku Glasnoviću ne bi štogod uzmanjkalo.

Naposljetku, da i hoćete pušiti hrvatske cigarete, ne možete. Takvih više nema. Davno su prošla imena kad su se na kutijama kočila naša narodna imena kao što su Opatija, Jadran, Drava, Zeta, Drina, Zagreb, Lovćen ili, zamislite samo, bilo je i to jednom - Croatia. I u toj smo stvari poraženi, izgubili smo suverenitet. Domaća je ostala još samo ona žuta škija što se šapatom nudi na tržnici. Ako se već ne možete ostaviti duhana, a htjeli biste ostati prkosni i svoji, da vas nitko ne zajebava, samo taj otrov kupujte. Ubijajte se nikotinom nadajući se samo da će glupa i pokvarena hrvatska država, ovakva kakva je danas, krepati prije vas...

[laga-nini]

..njega su jednom posulinkantom govana usred Splita ..pred stotinu ljudi a rodnom selu su ga spalili ko krnju sto vise dodat o liku..kvazi novinar

[Spreca]

Kad kralj poentira:

ANTE TOMIĆ - Pogriješio sam zanimanje, desetljećima se bezveze potucam po novinama zanemarujući svoj istinski poziv...


Trebao sam biti švercer. Raste to saznanje u meni posljednjih dana. S nezadovoljstvom shvaćam kako sam pogriješio zanimanje, kako se desetljećima bezveze potucam po novinama zanemarujući svoj istinski poziv i svoje naslijeđe. Jer moji su oduvijek bili šverceri, krijumčari, kontrabanda. Tamo na krševitoj granici kod Imotskog puzali su nečujno kroz suhu travu kraj usnulih turskih zaptija, prtili snijegom zametene klance krišom od austrijskih i starojugoslavenskih žandara, derali opanke preko vjetrovitih visoravni bježeći od ustaškog redarstva, glumili kako su slaboumni kad bi ih uhvatila komunistička milicija, vazda s nečim opasnim, nezakonitim, obično duhanom, mirisnom, zlatnom škijom u vreći na leđima. Odmetnici od svake vlasti, vjekovima su odmjeravali od lakta i sultanu, i caru, i kralju, i poglavniku, i maršalu. Jednostavno nisu mogli bez toga. Duša bi ih zaboljela već kad bi samo zamišljali da uniformiranim nasilnicima svojevoljno daju i najmanji dio, ma i koliko je od nokta, svoje sirotinje.

To je i moja priroda i sam sebi ne mogu objasniti zašto sam joj se desetljećima opirao, radio protiv svoje krvi kupujući, bez izuzetka, samo ispravnu, uredno oporezivanu robu, dajući i bogu božje i caru carevo. Danas mi je žao zbog svake kutije s markicom Ministarstva financija koju sam ikad kupio na trafici. Kakva sam budala bio! Da mogu sakupiti pepeo stotina hiljada onih cigareta koje sam popušio dok sam pušio, svega bih ga, svih petnaest tona, pokajnički istresao po tjemenu.

A možda nije sve izgubljeno. Da se potrudim, još bih mogao biti u gori hajduk. Negdje u Hercegovini, u kući neke udovice, imao bih skladište rezanog duhana i strmom ga stazom između borova po mjesečini, pored svih policijskih patrola s njemačkim ovčarima, toplinskim kamerama i dronovima, nosio preko granice. U inat vlastima, poveo bih i jednu obitelj sirijskih izbjeglica, nekog Ibrahima sa ženom i dvoje djece. Ako bi mi bili simpatični, ne bih im ništa naplatio. Pred zoru bi došli preko brda u Hrvatsku i u ruševini jedne pojate u Ričicama, poviše kuće Mate Matišića, ukrcali se u Ladu Nivu koju sam dan ranije maskirao odsječenim granama. Otkrio bih napokon svoje poslanje, ispunio zavjet precima vozeći švercani teret krivudavom cestom put mora, dok bi Ibrahimova djeca na stražnjem sicu pjevala arapske brojalice.

Vjerojatno bih se tada ponovno odao poroku kojega sam prije tri i po godine napustio, ali nijedna legalna cigareta ne bi više dotakla moje usne. Pušio bih totalno nedomoljubno, veleizdajnički, samo svoju robu da nijedan uhljeb nijedne popišane lipe od mene ne dobije. Udisao bih žudno rukom smotani duhan sve do žutih noktiju, palio jednu na drugu u slavu svoga slobodnog i neukrotivog duha.

Moji su krijumčarski djedovi bili u pravu, svi činovnički kicoši podrezanih brkova, u modrim jaknama sa zlatnom dugmadi, koga god predstavljali, svi su oni jednake podle ništarije. Pa i ako su vaše vjere i vašeg roda, nijednome od njih ništa zaista ne dugujete. Ako pušite, imate svako pravo popizditi kad ministar zdravstva Milan Kujundžić stane mudrovati kako je svrha poskupljenja cigareta potaknuti pušače da odustanu od nezdrave navike. Užasan je bezobrazluk toga ministra kojemu kao da nije dosta da vas institucionalno pljačka, dere vas nemilosrdno kao Musa jarca, već vam još tvrdi kako on to za vaše dobro čini.

Pa i argument kako su pušači veći teret za javno zdravstvo jednako je bezvrijedan. Više i ne pamtimo koliko je puta cijena duhana otišla gore. Teško je ocijeniti nakon svih inflacija i konverzija, prvo iz jugoslavenskih dinara u hrvatske, a zatim iz hrvatskih dinara u kune, ali mene ne bi čudilo da račun pokaže kako se za jednu kutiju danas plaća koliko je prije trideset godina čitava šteka stajala. Cijena jednog jednostavnog i jeftinog proizvoda višekratno se umjetno pumpala da bi se, kao, liječili bezbrojni duhanski ovisnici oboljeli od karcinoma dišnih puteva. Ali koliko ih je zaista izliječeno? Bolesnici i dalje leže s cjevčicama u nosu u onkologijama i pulmologijama smještenim u starim austrougarskim kasarnama punim vlage i propuha. Nesretnici su sasvim bijeli u licu, ali ne od bolesti, već od sitnog gipsa što iz napuknutog plafona sipi po njima.

Baš svako se hrvatsko ministarstvo zdravstva od devetsto devedesete razmetalo kako će dodatnim nametom na cigarete nevjerojatno unaprijediti medicinske usluge. I hadezeovske i esdepeovske administracije ugrabile su milijarde na duhanu, a da u gotovo trideset godina nijednu novu bolnicu nisu sagradili. Sve ono što su obećavali potrošiti na zdravlje hrvatskog čovjeka otišlo je na koncu za nezasitnog činovničkog Moloha, besmislene državne agencije, javna poduzeća, crne luksuzne limuzine, na crkve, braniteljske udruge i penzije dosad neutvrđenog broja generala Hrvatskog vijeća obrane. Zbog toga je zaista vrijedilo pušiti cigarete s markicom Ministarstva financija, da Željku Glasnoviću ne bi štogod uzmanjkalo.

Naposljetku, da i hoćete pušiti hrvatske cigarete, ne možete. Takvih više nema. Davno su prošla imena kad su se na kutijama kočila naša narodna imena kao što su Opatija, Jadran, Drava, Zeta, Drina, Zagreb, Lovćen ili, zamislite samo, bilo je i to jednom - Croatia. I u toj smo stvari poraženi, izgubili smo suverenitet. Domaća je ostala još samo ona žuta škija što se šapatom nudi na tržnici. Ako se već ne možete ostaviti duhana, a htjeli biste ostati prkosni i svoji, da vas nitko ne zajebava, samo taj otrov kupujte. Ubijajte se nikotinom nadajući se samo da će glupa i pokvarena hrvatska država, ovakva kakva je danas, krepati prije vas...

u sridu