Jucer lezim I zamisljam njene njezne ruke na celu I kafene oci pune brige za mnom. Izbjegavam da je nazovem, da ne bi cula kako su mi otkazale glasne zice, to ce je nasekirati. A ako se ne javim, kontam, jos je gore. Pa na kraju izmislim da imitiram kofol nekog, da se smijemo, a znam da I ona zna sta u stvari radim. Povezane smo. Kad covjek nekog voli boravi u njemu.
Evo dok pisem knedla mi u grlu I suze liju.
Sta cu. Isplacem se. Odem u sumu, setam, zabavim mozak necim drugim, meditiram. Smo disi, Heidi, samo disi. Uskoro cete se vidjeti. Volim te mama

2
1




1