Jedno je unutarnje zadovoljstvo sobom, a drugo je postojanje istog u osobi koji zavolimo.SmokingMan je napisao/la: ↑23 okt 2022, 16:37Imao sam namjeru da napišem baš opširan komentar, nikako mi se nije dalo, a drugi razlog je da niko to i ne bi ni čitao. Ovo ispod je samo neka 1/20 od sveobuhvatnog opisa....Crvena Nit je napisao/la: ↑23 okt 2022, 12:00
Tvoje riječi:”Sve sam ubijeđeniji da mi ni zbog djevojke život ne bi bio ništa bogatiji, iako sigurno zanimljiviji. Želim da naglasim da mi sreća ne bi došla tim putem."
Da li sam dobro razumjela, ti si ipak sebe uvjerio da život sa djevojkom ni ne bi bio usrećio jer te isti ne bi obogatio!? Iskreno, ovakav stav mi je teško razumjeti.
Jednostavno, ne bi me dotična osoba učinila sretnijom, a ako bi ona sama po sebi bila nosilac sreće koja mi samo subjektivno nedostaje, onda bi se mogla smatrati predmetom želje. Što u određenim okolnostima može prerasti u nešto oko čega se posesivnost razvija, a posljedično u nepodnošljivi odnos pun netolareancije i napetosti, mada ljubav zahtjeva opuštenost, spontanost i odsustvo strepnje od onoga što će se, po pitanju odnosa dvaju bliskih osoba, desiti u budućnosti.
Izvorište zadovoljstva bi normativno trebalo da egzistira u samom čovjeku, kao putokaz smislu nejgovog življenja i da ostvaranje zadovoljstva ne leži u onome što vidimo kao naslijedni društveni pattern. Po kojem iz generacije u generaciju čovjek stvara model idealnog načina življenja i dostizanja što je moguće većeg broja užitaka. Smatrajući ih pri tome okolnostima koji vode do onoga što je njegovim čulima prepoznatljivo kao dobar osjećaj, krunisam euforijom, uslovljenom stalnim stimulisanjem iz njegove neposredne okoline, bilo da su to materijalne stvari ili ljudski nagoni.
Boldirani dio nisam razumjela.



1