Šabović Adis je napisao/la: ↑23 jul 2025, 23:27
Pekmeza je napisao/la: ↑23 jul 2025, 23:16
Da li vi sudionici u ovoj temi imate neku preporuku za dobru realnu emisiju o Jugoslaviji na Youtube?
Samo one koju SFR Jugoslaviju ne nazivaju
ex, bivša, propala, raspala ili tako nekim drugim debilizmima.
Pa šta je SFRJ nego ex, bivša, propala, raspala?
Ono što je najočitije kod ljudi koji prizivaju i hvale SFRJ je da su uglavnom bili članovi Partije pa uživali u povlasticama, kakvim-takvim, tadašnja elita, prvi koji su glasali za nacionalističke stranke, prvi koji su uzvikivali kako su Albanci teroristi, balisti i šta sve ne, za svako zakašnjenje ili izostanak na posao su pravdali da su bili na partijskom sastanku, koristili čekove bez pokrića, imali pun qurac zapadnjačkih stvari, nikada nisu prihvatili potpuno “imaš kuću-vrati stan”, digli vikendice na kreditima čije su mjesečne rate bile k’o kutija cigareta, smatrali Slovence umišljenim i superiornijim od ostalih i ismijavali Čehe, Poljake, Mađare, Rumune, Bugare i Ruse (pogotovo kad bi se ovih prvih troje navedenih pojavilo kod nas na Jadranu) a niko od njih nikada godinama se nije potucao kao podstanar u tijesnim potkrovljima čekajući stan koji im je po pravilu trebao biti dodijeljen, finansiran iz tzv Fonda Solidarnosti za koji se svima odbijalo od plate (ovo je nešto već pozitivno iz SFRJ) niti su kad crkavali po fabrikama da nabace normu dok im se seljačina navali na kosti koji je došao na tu poziciju uz pomoć Partije i ugrađivao sebe uz zaslugu drugih.
Pitao bih te da si bio u mom razredu 1989 godine kad mala Brankica ne može da ide na ekskurziju jer je dijete samohrane majke koja joj ne može priuštiti to putovanje pa mi drugovi iz razreda prikupljali pare da joj pripomognemo.
Pitao bih te kada u tom istom razredu ide mali Rom Avni kojem učiteljica nakon ispravljanja grešaka baca svesku na pod a on je kupi, sve sa osmijehom, navikao na takav tretman skoro od rođenja. Ista učiteljica, tad gorljiva komunistkinja je bila kasnije član SDS-a.
Pitao bih te kako je kad te iste 1989 godine mati moja obilazi sve knjižare u Banjaluci u potrazi za hemijskom olovkom koja ima crvenu tintu jer je sestrina učiteljica Ružica to zahtijevala inače joj ide kec iz srpskohrvatskog kao zaključna ocjena u prvom razredu, pa sva sreća promijenismo školu gdje je ona dobila drugu učiteljicu koja se čudom čudila kako to da je mogla proći dvojkom a toliko dobro čita, rastura matematiku i poznavanje prirode i društva, plus mirna na nastavi, pa je pokušala zvati školu da razgovara sa Ružicom ali ova ni da čuje.
Pitao bih te kako je kad te optuže bez ikakve osnove da smetaš nastavu a taj te dan trese temperatura i nije ti ni do čega, ali drug, dijete vojnog lica JNA (kasnije ratnog zločinca) te zajebava i njemu ništa a tebe izbace sa nastave?
E zato se raspala država. Jer ništa nije ispunjavala ono što je obećavala, jer nismo svi bili jednaki, jer su neki bili malo jednakiji od ostalih.
A dobro je krenulo. I sa naučnim institutima, i sa opismenjavanjem naroda, ali pogrešni ljudi su to vodili.
A vodili su jer su bili podobni. Ne jer su bili sposobni.
Jugoslavije nažalost nema. Nismo mi mogli sa tako lošom ekonomijom ući 1991 u EU, niti smo ni tada imali dovoljno mentaliteta za to, niti smo po pitanju bilo čega bili neki trn u oku Zapadu.
Ali da smo mogli opstati po svim parametrima - mogli smo.
Samo da je bilo u interesu našim političarima. Ne stranim, nego našim.