Ja opet u birackom odboru...ne znam zasto sam pristao. Anyway, Hani, dnevnicu postenu zaraditi. Prijaviti svaku nenu kojoj neko pomaze. Zna ona pisati i sve, nego treba svjedok da je glasala za koga treba.
SDA
Moderator/ica: Moderator
Re: SDA
1
1
Tokom cijelog tvog zvota, u tebi se bore dva vuka, dobar i zao. Pobijedice onaj koga vise hranis.
Harakiri u Zagrebu!
Radiosarajevo.ba
Ima neke simbolike u činjenici da se sinoćnji susret lidera Stranke demokratske akcije Bakira Izetbegovića sa premijerom hrvatske i predsjednikom HDZ-a Andrejom Plenkovićem i Draganom Čovićem u Zagrebu odigrao na 27. godišnjicu Bošnjačkog sabora, na kojem je vraćeno historijsko ime bošnjačkog naroda i bosanskog jezika, ali se, također, mnogo više raspravljalo o predloženom tzv. Ženevskom mirovnom sporazumu koji je poznat po imenima britansko-norveških mirovnih posrednika Davida Owena i Thorvalda Stoltenberga.
Piše: Faruk Vele
Naime, ovaj "mirovni plan", kako nas ovih dana podsjeća i Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI), podrazumijevao je stvaranje tri etnički zasnovane republike i međunarodno legalizirao mogućnost podjele Bosne i Hercegovine nakon dvije godine života u Uniji.
Iako su, prema zvaničnoj verziji događaja, na Bošnjačko saboru tek saslušana različita mišljenja i došlo se do zaključka da "nema govora o stvaranju minijaturne muslimanske države", sam događaj izaziva kontroverze do današnjih dana. Kako god, tadašnji sarajevski petnaestodnevnik "Bošnjački avaz" je već 10. oktobra 1993. godine, ne slučajno, navedeni skup nazvao "harakirijem u Holiday Innu".
Sarajevo / Komšić u Dnevniku FTV: Savjetovao sam Izetbegovića da ne ide u Zagreb
U simboličkom smislu i sinoćnji odlazak lidera SDA Andreju Plenkoviću "na noge" u Zagreb, i to nakon pravdanih kritika iz Sarajeva, pa i od Izetbegovića, zbog susreta hrvatskog državnog vrha sa predstavnikom "srpskog naroda u BiH", Miloradom Dodikom i otvorenog ignoriranja institucija Bosne i Hercegovine, jesu svojevrstan politički harakiri, u svakom slučaju politički autogol. Ili je makar tako doživljen u dobrom dijelu ovdašnje javnosti.
Javnost, očigledno, prepoznala politiku istih onih "mirovnjaka" koji su jedino rješenje vidjeli u trodijelnoj podjeli zemlje.
"Priveden na razgovor"
Da ne bi bilo dilema, dobro je da se napokon razgovara mimo saopćenja i medijskih izjava u kojima se predstavnici dvije zemlje svako malo nešto međusobno "pljuckaju" već, evo, skoro četiri godine. Dobro je da Hrvatska daje i onu sterilnu podršku na "evropskom putu".
U situaciji beogradskih razigravanja od Washingtona do Moskve, gdje Vučić (kako upravo danas vrište naslovnice srbijanskih tabloida) obnavlja "Dušanovo carstvo" (!?), Bosna i Hercegovina mora mudro čuvati svoje interese i graditi saveze na svim stranama.
Dobro je i da je Izetbegović usred Zagreba pomenuo neka otvorena pitanja, ali ne i sva, koja odavno duboko opterećuju odnose susjeda. Na koncu, kaže ona stara mudrost da je bolje "stotinu godinu razgovora (pregovora) nego dan rata".
No, iz pozicije države nije nevažno kako se razgovara, gdje se razgovara, s kim i u kojem svojstvu. To nije samo stvar protokola ili nečijeg osobnog doživljaja, već izraz jednog političkog pogleda, prije svega prema državi Bosni i Hercegovini.
Percepcija, a ona je u politici uglavnom najvažanija, jeste da je sinoćnji susret bio daleko od državničkog.
Vodeći računa u mnogo čemu, Izetbegović je naprosto iz vida izgubio državu, pa se ono što je trebala biti bosanskohercegovačka svela na bošnjačku politiku, a država Bosne i Hercegovine, umjesto onog što jeste, na "prostor" o kojem će se prije ili kasnije nešto odlučivati - da li u Beogradu ili u Zgrebu.
To vam je otprilike ono kad Franjo Tuđman 1991. kaže "ako se Sloba i ja dogovorimo u vezi Bosne, Alija će to morati prihvatiti", ili kada aktuelni predsjednik Hrvatske, "tenkista" Zoran Milanović ranije u trenutku iskrenosti veli: "ako Srbi odu nećemo valjda tamošnje Hrvate ostaviti s njima (Bošnjacima)".
Izetbegovića se, dakle, u Zagrebu smišljeno svelo na poglavicu jednog tri plemena, a on taj politički zahvat nije mogao ili znao izbjeći, iako je nastupao kao dopredsjedavajući Doma naroda BiH. Dok je Izetbegović pratio šta se dešava sa Azerbejdžanom, domaćini su mu izvukli postećiju ispod nogu. ,
U društvu sa Plenkovićem i Čovićem, Izetbegović je mnogo više izgledao kao "priveden na razgovor", nego što je odavao utisak utjecajnog političara jedne susjedne zemlje. A to je Zagreb i htio da pokaže, posebno poslije Dodika.
Ta politika u kojoj se po svaku cijenu želi izbjeći razgovarati sa državom Bosnom i Hercegovinom, dok se, kao, dobronamjerno brine da narodi "lijepo žive", bezbeli, ima svoje davne, ali i nešto novije korijene.
Politika negiranja Bosne
Zato Aleksandar Vučić, predsjednika Srbije, primijetili ste, nikada ne govori o pomirenju Bosne i Hercegovine i Srbije (mada se Bosna ni sa kim nije svađala), već i pomirenju Bošnjaka i Srba. Zato nikada neće koristiti izraz suverena za Bosnu i Hercegovinu, već da, eto, poštuje njezin teritorijalni integritet. Zato, na koncu, neće potpisati razgraničenje između dvije države, jer ih i dalje dovodi u pitanje. Nije li dogovor o granicama izostao i u slučaju Hrvatske?
Iz istih razloga Andrej Plenković će prije 15-tad dana, prilikom posjete Bosne i Hercegovine, prve nakon pobjede na parlamentarnim izborima u julu, svjesno zaobići zvanično Sarajevo, te posjetiti isključivo hrvatsku zajednicu u Bosni i Hercegovini, razgovarati sa liderom HDZBiH Draganom Čovićem i predstavnicima Katoličke crkve.
A potom Plenković i Milanović, upravo na zagovor Mostar, opet ignorirajući zvanično Sarajevo, pozivaju spomenutog Milorada Dodika na razgovor "kao predstavnika srpskog naroda u Bosni i Hercegovini".
Dodiku to, naravno, nije problem jer državu Bosnu i Hercegovinu ionako ne priznaje, mada je fino "jaše". Ali zato priznanje da govori i u ime Banje Luke, ali i u ime Beograda, kako su primijetili hrvatski analitičari. Štaviše, on informira Vučića o događajima u Zagrebu.
Zašto se to radi?
"To je konstantna karakteristika etnopolitike koja sve svodi na nacionalnost, odnosno etnicitet", reći će u intervjuu za Radiosarajevo.ba profesor Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, briljantni Dejan Jović.
Ako se tako stvari postave, onda postoje samo dvije države, Srbija i Hrvatska, dok se Bošnjaci, kako je opet Jović primijetio, guraju u trećinu svoje jedine domovine, ili ih se, pak, posmatra kao vjersku skupinu.
Naravno da su tome bitno doprinijeli i samu Bošnjaci, nerijetko zaboravljajući da je država najvažnija, uvijek i svugdje. Da postoji mnogo naroda u svijetu, ali su državotvorni samo oni koji su tome dorasli.
Pobošnjačka, a time i probosanska politika je odveć dugo u defanzivi. Ona stagnira. A, kako ovih dana reče profesor Šaćir Filandra, "ako bošnjačka politika stagnira, onda i bosanskohercegovačka pozicija slabi, zato što drugi idu naprijed, vuku poteze, imaju inicijativu".
Bakir je morao slušati Željka
U tom smislu Bakir Izetbegović je morao je mnogo više uzeti u obzir ono što mu je kazao član Predsjedništva BiH Željko Komšić, koji mu je sugerirao da ne ide u Zagreb u ovim okolnostima.
Pristankom da se o jednom unutrašnjem pitanju njegove zemlje raspravlja u jednoj susjednoj prijestolnici, a ne Parlamentu Bosne i Hercegovine, kao i pokušajima da javnosti u Zagrebu objasni kako Dragan Čović blokira procese u zemlji, dok ga isljeđuju pred kamerama (za razliku od Dodika koji je dočekan na oduševljenje mnogih), Izetbegović je sebe i državu Bosnu i Hercegovinu doveo u krajnje ponižavajuću situaciju.
Iako ga je branio u medijima, Izetbegović je u tu krajnje neugodnu poziciju, da ne kažemo nešto gore, doveo i samog Komšića kojeg zvanični Zagreb u gotovo svim debatama cipelari i želi predstaviti kao parazita, upravo onako kako ga je đilkoški opisao "mali Franja" Milanović.
Da zaključimo, sa Hrvatskom se može i mora razgovarati. Kritike koje će pretrpjeti Izetbegovića i druge bh. zvaničnike ne smiju obeshrabriti u traženju rješenja.
No, iz vida ni u jednom trenutku ne bi smjena biti izuzeta država Bosna i Hercegovina, jer je upravo tu zamka.
Neophodan je i mnogo veći angažman kako Komšića (kojem, objektivo, zatvaraju prostor, posebno u Zagrebu), ali i bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Šefik Džaferović, koji se treba potvrditi na navedenoj dužnosti i napokon izaći iz kože sterilnog "čuvara stolice".
Na koncu, probosanska, a ne samo probošnjačka politika, mora biti subjekt, a ne objekt, političkih dešavanja u zemlji i regionu. To se može postići samo proaktivnim djelovanjem u stvarnosti, uz angažman prijatelja iz svijeta. Ali, to nije moguće iz zgrade Predsjedništva ili iz Centrale SDA. Probosanska politika, na koncu, mora izaći iz kantonalne i općinske lige i zaigrati u regionalnoj, ako želi da je bude.
Naravno, promišljeno, oprezno, odgovorno, svjesni, kako bi rekao Alija Isaković, da "smo ovdje kao na Sudnjem danu, s razlikom što račun polažemo sebi i onima koji će nas naslijediti - ujedinjeni surovim povijesnim prelamanjem
Ima neke simbolike u činjenici da se sinoćnji susret lidera Stranke demokratske akcije Bakira Izetbegovića sa premijerom hrvatske i predsjednikom HDZ-a Andrejom Plenkovićem i Draganom Čovićem u Zagrebu odigrao na 27. godišnjicu Bošnjačkog sabora, na kojem je vraćeno historijsko ime bošnjačkog naroda i bosanskog jezika, ali se, također, mnogo više raspravljalo o predloženom tzv. Ženevskom mirovnom sporazumu koji je poznat po imenima britansko-norveških mirovnih posrednika Davida Owena i Thorvalda Stoltenberga.
Piše: Faruk Vele
Naime, ovaj "mirovni plan", kako nas ovih dana podsjeća i Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI), podrazumijevao je stvaranje tri etnički zasnovane republike i međunarodno legalizirao mogućnost podjele Bosne i Hercegovine nakon dvije godine života u Uniji.
Iako su, prema zvaničnoj verziji događaja, na Bošnjačko saboru tek saslušana različita mišljenja i došlo se do zaključka da "nema govora o stvaranju minijaturne muslimanske države", sam događaj izaziva kontroverze do današnjih dana. Kako god, tadašnji sarajevski petnaestodnevnik "Bošnjački avaz" je već 10. oktobra 1993. godine, ne slučajno, navedeni skup nazvao "harakirijem u Holiday Innu".
Sarajevo / Komšić u Dnevniku FTV: Savjetovao sam Izetbegovića da ne ide u Zagreb
U simboličkom smislu i sinoćnji odlazak lidera SDA Andreju Plenkoviću "na noge" u Zagreb, i to nakon pravdanih kritika iz Sarajeva, pa i od Izetbegovića, zbog susreta hrvatskog državnog vrha sa predstavnikom "srpskog naroda u BiH", Miloradom Dodikom i otvorenog ignoriranja institucija Bosne i Hercegovine, jesu svojevrstan politički harakiri, u svakom slučaju politički autogol. Ili je makar tako doživljen u dobrom dijelu ovdašnje javnosti.
Javnost, očigledno, prepoznala politiku istih onih "mirovnjaka" koji su jedino rješenje vidjeli u trodijelnoj podjeli zemlje.
"Priveden na razgovor"
Da ne bi bilo dilema, dobro je da se napokon razgovara mimo saopćenja i medijskih izjava u kojima se predstavnici dvije zemlje svako malo nešto međusobno "pljuckaju" već, evo, skoro četiri godine. Dobro je da Hrvatska daje i onu sterilnu podršku na "evropskom putu".
U situaciji beogradskih razigravanja od Washingtona do Moskve, gdje Vučić (kako upravo danas vrište naslovnice srbijanskih tabloida) obnavlja "Dušanovo carstvo" (!?), Bosna i Hercegovina mora mudro čuvati svoje interese i graditi saveze na svim stranama.
Dobro je i da je Izetbegović usred Zagreba pomenuo neka otvorena pitanja, ali ne i sva, koja odavno duboko opterećuju odnose susjeda. Na koncu, kaže ona stara mudrost da je bolje "stotinu godinu razgovora (pregovora) nego dan rata".
No, iz pozicije države nije nevažno kako se razgovara, gdje se razgovara, s kim i u kojem svojstvu. To nije samo stvar protokola ili nečijeg osobnog doživljaja, već izraz jednog političkog pogleda, prije svega prema državi Bosni i Hercegovini.
Percepcija, a ona je u politici uglavnom najvažanija, jeste da je sinoćnji susret bio daleko od državničkog.
Vodeći računa u mnogo čemu, Izetbegović je naprosto iz vida izgubio državu, pa se ono što je trebala biti bosanskohercegovačka svela na bošnjačku politiku, a država Bosne i Hercegovine, umjesto onog što jeste, na "prostor" o kojem će se prije ili kasnije nešto odlučivati - da li u Beogradu ili u Zgrebu.
To vam je otprilike ono kad Franjo Tuđman 1991. kaže "ako se Sloba i ja dogovorimo u vezi Bosne, Alija će to morati prihvatiti", ili kada aktuelni predsjednik Hrvatske, "tenkista" Zoran Milanović ranije u trenutku iskrenosti veli: "ako Srbi odu nećemo valjda tamošnje Hrvate ostaviti s njima (Bošnjacima)".
Izetbegovića se, dakle, u Zagrebu smišljeno svelo na poglavicu jednog tri plemena, a on taj politički zahvat nije mogao ili znao izbjeći, iako je nastupao kao dopredsjedavajući Doma naroda BiH. Dok je Izetbegović pratio šta se dešava sa Azerbejdžanom, domaćini su mu izvukli postećiju ispod nogu. ,
U društvu sa Plenkovićem i Čovićem, Izetbegović je mnogo više izgledao kao "priveden na razgovor", nego što je odavao utisak utjecajnog političara jedne susjedne zemlje. A to je Zagreb i htio da pokaže, posebno poslije Dodika.
Ta politika u kojoj se po svaku cijenu želi izbjeći razgovarati sa državom Bosnom i Hercegovinom, dok se, kao, dobronamjerno brine da narodi "lijepo žive", bezbeli, ima svoje davne, ali i nešto novije korijene.
Politika negiranja Bosne
Zato Aleksandar Vučić, predsjednika Srbije, primijetili ste, nikada ne govori o pomirenju Bosne i Hercegovine i Srbije (mada se Bosna ni sa kim nije svađala), već i pomirenju Bošnjaka i Srba. Zato nikada neće koristiti izraz suverena za Bosnu i Hercegovinu, već da, eto, poštuje njezin teritorijalni integritet. Zato, na koncu, neće potpisati razgraničenje između dvije države, jer ih i dalje dovodi u pitanje. Nije li dogovor o granicama izostao i u slučaju Hrvatske?
Iz istih razloga Andrej Plenković će prije 15-tad dana, prilikom posjete Bosne i Hercegovine, prve nakon pobjede na parlamentarnim izborima u julu, svjesno zaobići zvanično Sarajevo, te posjetiti isključivo hrvatsku zajednicu u Bosni i Hercegovini, razgovarati sa liderom HDZBiH Draganom Čovićem i predstavnicima Katoličke crkve.
A potom Plenković i Milanović, upravo na zagovor Mostar, opet ignorirajući zvanično Sarajevo, pozivaju spomenutog Milorada Dodika na razgovor "kao predstavnika srpskog naroda u Bosni i Hercegovini".
Dodiku to, naravno, nije problem jer državu Bosnu i Hercegovinu ionako ne priznaje, mada je fino "jaše". Ali zato priznanje da govori i u ime Banje Luke, ali i u ime Beograda, kako su primijetili hrvatski analitičari. Štaviše, on informira Vučića o događajima u Zagrebu.
Zašto se to radi?
"To je konstantna karakteristika etnopolitike koja sve svodi na nacionalnost, odnosno etnicitet", reći će u intervjuu za Radiosarajevo.ba profesor Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, briljantni Dejan Jović.
Ako se tako stvari postave, onda postoje samo dvije države, Srbija i Hrvatska, dok se Bošnjaci, kako je opet Jović primijetio, guraju u trećinu svoje jedine domovine, ili ih se, pak, posmatra kao vjersku skupinu.
Naravno da su tome bitno doprinijeli i samu Bošnjaci, nerijetko zaboravljajući da je država najvažnija, uvijek i svugdje. Da postoji mnogo naroda u svijetu, ali su državotvorni samo oni koji su tome dorasli.
Pobošnjačka, a time i probosanska politika je odveć dugo u defanzivi. Ona stagnira. A, kako ovih dana reče profesor Šaćir Filandra, "ako bošnjačka politika stagnira, onda i bosanskohercegovačka pozicija slabi, zato što drugi idu naprijed, vuku poteze, imaju inicijativu".
Bakir je morao slušati Željka
U tom smislu Bakir Izetbegović je morao je mnogo više uzeti u obzir ono što mu je kazao član Predsjedništva BiH Željko Komšić, koji mu je sugerirao da ne ide u Zagreb u ovim okolnostima.
Pristankom da se o jednom unutrašnjem pitanju njegove zemlje raspravlja u jednoj susjednoj prijestolnici, a ne Parlamentu Bosne i Hercegovine, kao i pokušajima da javnosti u Zagrebu objasni kako Dragan Čović blokira procese u zemlji, dok ga isljeđuju pred kamerama (za razliku od Dodika koji je dočekan na oduševljenje mnogih), Izetbegović je sebe i državu Bosnu i Hercegovinu doveo u krajnje ponižavajuću situaciju.
Iako ga je branio u medijima, Izetbegović je u tu krajnje neugodnu poziciju, da ne kažemo nešto gore, doveo i samog Komšića kojeg zvanični Zagreb u gotovo svim debatama cipelari i želi predstaviti kao parazita, upravo onako kako ga je đilkoški opisao "mali Franja" Milanović.
Da zaključimo, sa Hrvatskom se može i mora razgovarati. Kritike koje će pretrpjeti Izetbegovića i druge bh. zvaničnike ne smiju obeshrabriti u traženju rješenja.
No, iz vida ni u jednom trenutku ne bi smjena biti izuzeta država Bosna i Hercegovina, jer je upravo tu zamka.
Neophodan je i mnogo veći angažman kako Komšića (kojem, objektivo, zatvaraju prostor, posebno u Zagrebu), ali i bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Šefik Džaferović, koji se treba potvrditi na navedenoj dužnosti i napokon izaći iz kože sterilnog "čuvara stolice".
Na koncu, probosanska, a ne samo probošnjačka politika, mora biti subjekt, a ne objekt, političkih dešavanja u zemlji i regionu. To se može postići samo proaktivnim djelovanjem u stvarnosti, uz angažman prijatelja iz svijeta. Ali, to nije moguće iz zgrade Predsjedništva ili iz Centrale SDA. Probosanska politika, na koncu, mora izaći iz kantonalne i općinske lige i zaigrati u regionalnoj, ako želi da je bude.
Naravno, promišljeno, oprezno, odgovorno, svjesni, kako bi rekao Alija Isaković, da "smo ovdje kao na Sudnjem danu, s razlikom što račun polažemo sebi i onima koji će nas naslijediti - ujedinjeni surovim povijesnim prelamanjem
2
2
Nemaš dopuštenje za pregledavanje privit(a)ka dodan(og)ih postu.
-
Veca
- Etablirani član
- Reactions: 2403
- Postovi: 1801
- Pridružen/a: 31 aug 2020, 15:33
- Lokacija: Sikirevci!
Re: Harakiri u Zagrebu!
...dobrovoljni harakiri! ...Komsic je bio u pravu, seronja nije trebao ici!
0
Bice kad se sjetim 
Re: Harakiri u Zagrebu!
viewtopic.php?p=70450#p70450
Jučer sam najavio što će biti...
Urlao po medijima, šta to oni dodika zovu, na poziv je sve pogazio i odletio im...
S tim, da oni uredno dolaze u bih... Ali u Mostar
Odbijam vjerovati, da je toliko glup, ali je osramotio instituciju BIH.
3
3
Re: Harakiri u Zagrebu!
moja najveca zamjerka nasoj stranci (SDA, da ne bude zabune 
) je sto im je na listi prioriteta prvo stranka (i njihovi licni interesi i talovi) onda vjera pa tek negdje nakon toga drzava.
) je sto im je na listi prioriteta prvo stranka (i njihovi licni interesi i talovi) onda vjera pa tek negdje nakon toga drzava.
0
make your move 
-
WhiskeyPete
- Sleepless FM
- Reactions: 10647
- Postovi: 7823
- Pridružen/a: 27 jul 2020, 17:06
- Lokacija: Always cheerful, even when i asleep.
Re: Harakiri u Zagrebu!
Bosnia is a big shit, i u pravu je bio zoki. Ako St. Bakke ne vidi truhle plodove vladavine SDA nad bošnjacima, onda nema sumnje da Bošnjaci uporno biraju sociopate za svoje vođe.
0
“I don't like 'em putting chemicals in the water that turn the freakin' frogs gay!”
Re: Harakiri u Zagrebu!
..ukratko zoki se popisa po komsicu..kako ga je ono nazva politicking parazitom.. 
0
Re: Harakiri u Zagrebu!
Jah, i?
1
1
Nema tog problema koje jedno ludačko pušenje ne može da riješi. Ona na koljenima, ja na 7 nebu
Re: Harakiri u Zagrebu!
0
Tokom cijelog tvog zvota, u tebi se bore dva vuka, dobar i zao. Pobijedice onaj koga vise hranis.
Re: Harakiri u Zagrebu!
Taj zoka ti ne zna, šta bi bio....
. Malo partizan, malo ustaša...
Nisam mislio, da će netko i kolindu postidjeti, bar ne tako brzo
0
Re: Harakiri u Zagrebu!
Milanović je ovoga tjedna tijekom posjeta Crnoj Gori gostujući u emisiji Teleskopija RTCG govorio o odnosima u regiji pri čemu za Bosnu i Hercegovinu rekao da je "država triju entiteta"...car majke mi..il mozda zna nesto sto jos niko ne zna.. 
0